Željko Goreta:„S druge strane ciljnika“ djelo je čija je središnja tema stradanje Posavljaka u Drugom svjetskom ratu

[adrotate group="1"]

Moja majka je iz Kornice, a tragedija njezine obitelji u 2. svjetskom ratu poslužila mi je kao središnja tema mog prvog književnog djela oko koje sam opisao i sve ostale istinite događaje, uglavnom s područja Posavine. Najveće priznanje vjerodostojnosti mog književnog djela, kao i inspiraciju za daljnji rad, dobio sam prošle, 2019. godine, kada sam saznao da su organizatori „Dana sjećanja“ u Odžaku, dijelili moj povijesni roman visokim uzvanicima na poklon. Nedugo potom, od strane organizatora dobio sam poziv da ove godine, tijekom održavanja „Dana sjećanja“, održim predstavljanje svog povijesnog romana „S druge strane ciljnika“, što je nažalost propalo zbog situacije uzrovane korona virusom. Možete li zamisliti veću čast za mene, kao autora, čiji je djed bio žrtva u Burića štali, a koji je rođen upravo na godišnjicu smrti svoga djeda?

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Željko Goreta radi jedan izuzetno odgovaran posao. Obnaša dužnost u diplomatskoj službi veleposlanstva Republike Hrvatske u Londonu. Pored posla kojim se profesionalno bavi uspješan je i u spisateljstvu. Rado se odazvao našem pozivu za razgovor.

Vi ste iz Bosanske Posavine. Što Vam znači Posavina?

-Rođen sam u Bosanskoj Posavini, ali sam u stvari iz Slavonije. Do svoje osamnaeste godine skoro da i nisam odlazio u Bosnu, osim u povremene kupovine odjeće i obuće s majkom ili ocem. Za mene je to bio strani svijet. Oni koji pročitaju moj povijesni roman „S druge strane ciljnika“, shvatit će i zašto. Za moju ljubav prema Posavini najzaslužniji je moj prijatelj iz mladosti, koji me je nagovorio da zajedno počnemo obilaziti tadašnje „igranke“. To je rezultiralo mojim povratkom iz Zagreba i zaposlenjem u Bosanskom Šamcu te u konačnici – ženidbom s Posavkom i učešćem u ratu. Krv nije voda.

 Kad je čovjek daleko od rodnoga kraja onda ga više i osjeća.

-To je točno. Odvojenost pruža uvjete i daje vremena za promišljanje i raščlanjivanje događaja i postupaka iz prošlosti, kako svojih tako i tuđih, što rezultira višim vrednovanjem istih. Počinjete cijeniti sposobnost preživljavanja vama bliskih ljudi u okolnostima u kojima je sve bilo protiv njih. Jednako tako vrednujete i njihova postignuća, svjesni uvjeta u kojima su postignuti. Kada novom, kvalitetnom pristupnom cestom posjetim lijepo uređeno groblje u Kornici i kada se provozam razorenim selom, ne mogu se ne diviti ljudima koji su se vratili, koji tamo žive i neumorno obnavljaju svoje kuće – ne predaju se. Slavoniju napuštaju mladi trbuhom za kruhom, a meni nikada nije bila ljepša i uređenija, zbog čega nailazim na nerazumijevanje prijatelja koji sve to gledaju manje ružičastim naočalama od mene. Ne znam jesam li realan ili stvari vidim onako kako bih to želio, što je zasigurno utjecaj nostalgije. Usprkos modernoj tehnologiji i društvenim mrežama, koje nam omogućuju praćenje događaja u realnom vremenu, svaki puta kada sletim u zagrebačku zračnu luku, tijekom svih dvadeset pet godina, nisam uspio zadržati suze radosnice.     

  Iako se bavite vrlo ozbiljnim poslom nađete vremena i za pisanje. Odakle motiv i inspiracija?

-Ako se nečemu posvetite i uistinu volite to što radite, naći ćete dovoljno vremena bez obzira čime se profesionalno bavite. Moj posao mi je omogućio da dođem do vrijednih i zanimljivih povijesnih književnih djela stranih autora i korisno upotrijebim svoje slobodno vrijeme, kojeg čovjek u tuđini neizbježno ima više nego dovoljno. U tim djelima sam po prvi put došao do vjerodostojne potvrde usmene narodne predaje i osobnih saznanja o događajima iz vremena 2. svjetskog rata, koje u „znanstvenim“ djelima većine komunističkih kroničara i povjesničara, osim hvalospjeva velikom vođi i bezgraničnog blaćenja protivnika, nisam mogao pronaći. Upravo je zato „lomljenje voštanog pečata tajnosti“ i razotkrivanje istine postao moj glavni motiv istraživanja događaja o kojima se u „domaćim“ povijesnim djelima ne piše ili ih se samo usputno spominje, a koji su rezultirali velikim brojem nevinih hrvatskih žrtava. Inspiraciju za pisanje svog prvog književnog djela dobio sam potaknut stečenim znanjem kao odgovor na lavinu negiranja hrvatskih žrtava u izjavama i tvrdnjama da su te žrtve zaslužile smrt bez suda i suđenja. Jedna od njih je u Burića štali bio i moj djed.

Moja majka je iz Kornice, a tragedija njezine obitelji u 2. svjetskom ratu poslužila mi je kao središnja tema mog prvog književnog djela oko koje sam opisao i sve ostale istinite događaje, uglavnom s područja Posavine. Najveće priznanje vjerodostojnosti mog književnog djela, kao i inspiraciju za daljnji rad, dobio sam prošle, 2019. godine, kada sam saznao da su organizatori „Dana sjećanja“ u Odžaku, dijelili moj povijesni roman visokim uzvanicima na poklon. Nedugo potom, od strane organizatora dobio sam poziv da ove godine, tijekom održavanja „Dana sjećanja“, održim predstavljanje svog povijesnog romana „S druge strane ciljnika“, što je nažalost propalo zbog situacije uzrovane korona virusom. Možete li zamisliti veću čast za mene, kao autora, čiji je djed bio žrtva u Burića štali, a koji je rođen upravo na godišnjicu smrti svoga djeda?

U svom pisanju se trudim biti objektivan i nepristran koliko god je to moguće jer mentalno zdrav čovjek ne može biti nesklon nevinim žrtvama. Ja nisam povjesničar, ali na znanstveno dokazanim i dokazivim povijesnim činjenicama želim prezentirati taj nepoznati i još uvijek „zabranjeni“ dio hrvatske povijesti, na jedan popularan, prihvatljiv, razumljiv i lako čitljiv način. Moj nastavnik u osnovnoj školi predavao je povijest pričajući priče. Svi smo sve znali i jedva čekali njegov sat.   

Kažete da ste inspiraciju za pisanje dobili uglavnom zbog negiranja nevinih žrtava. Možete li biti malo precizniji?

-Za mene je svaka žrtva nevina, ukoliko joj nije dokazana krivnja na zakonom propisan način. Bilo kojim i bilo čijim zakonom. Ako bih i prihvatio stavove sljedbenika zločinaca da su se Hrvatske oružane snage morale predati odmah nakon potpisivanja njemačke kapitulacije, jer će inače biti tretirane kao banda, i nadalje ostaje pitanje nevinih civila i djece. Nikada se nisam i neću se baviti ničijom krivnjom jer je to posao istražnih tijela i tijela sudbene vlasti, ali kada se ignoriraju video izjave jednog od glavnih egzekutora, koji se pred smrt kaje i ispovijeda, tvrdeći da je osobno zapovijedao izvršenjem preko 30.000 egzekucija bez suđenja, onda je to nešto sasvim drugo. Muka mi je!

Do sada ste napisali nekoliko djela. Možete li nam ukratko reći naslove i teme.

-Svoje prvo djelo objavio sam 2015. godine na engleskom jeziku u SAD-u u izdanju članice respektabilne izdavačke kuće „Penguin Random House“ pod naslovom „From the Other Side of the Gun“ i može se nabaviti u cijelom svijetu. Njegova je tematika ista kao i hrvatske verzije „S druge strane ciljnika“, ali se značajno razlikuje po obimu i stilu pisanja. Hrvatsku verziju romana, kao „libreto za rekvijem“ majčinoj obitelji, pisao sam nekoliko godina u nekoliko verzija, mijenjao, dodavao, kratio, … da bih ga na kraju uspio objaviti kao klasični povijesni roman, u izdanju zagrebačke izdavačke kuće AGM i uz potporu Grada Zagreba. U studenom ove, 2020. godine, objavio sam novi povijesni roman, „Beznadnici“ u izdanju Naklade Bošković, čija se tematika jednim manjim dijelom ponovo bavi ratnim događajima u Bosanskoj Posavini tijekom 2. svjetskog rata, dok se većim dijelom bavi vremenom između 08.svibnja 1945. i početka 1948. godine. Ni sam nisam znao u što sam bio zaorao, jer da jesam, možda ga ne bih niti napisao.

Imate li u planu što novo izdati?

-Svakako! Upravo završavam roman od oko 350 kartica čija je tematika tragična sudbina jedne hrvatske obitelji u središnjoj Bosni u Domovinskom ratu. Radi se o dinamičnom, akcijskom romanu koji se bavi i problematikom PTSP-a. Nadam se da ću ga u suradnji sa svojim prijateljima, britanskim dragovoljcima Domovinskog rata, uspjeti objaviti i na engleskom jeziku u Velikoj Britaniji, što mi je neizreciva želja. Također je u završnoj fazi još jedan povijesni roman od oko 750 kartica teksta koji će vjerojatno biti objavljen sljedeće godine, ali njegova tematika neka za sada ostane tajna. Još ga moram dobro izbrusiti. Zbog situacije uzrokovane korona virusom u slobodno vrijeme nemam što raditi pa istražujem i pišem. U svakom zlu – nečega dobra.   

Kako se nosite s kritikama, kojih zasigurno ima, s obzirom na kontradiktornost tematike Vaših djela?

-Moje prvo književno djelo objavljeno je u SAD-u tek nakon trećeg korigiranja njegovog sadržaja. Urednici i recenzenti u SAD-u jako su osjetljivi na tematiku 2. svjetskog rata i puno su me naučili o korektnosti i objektivnosti pisanja povijesnih romana. Dobio sam i besplatnu on-line poduku što se inače debelo naplaćuje. Uglavnom, pisac ovakvih djela mora biti zapisivač, a „epitete“ i „pridjeve“ mora prepustiti čitateljima. Moj Facebook profil je javan, moja e-mail adresa je javna kao i sve u svezi sa mnom. Moja biografija je objavljena uz svako moje djelo jer se nemam čega sramiti. Svi oni koji su pročitali bilo koje moje djelo do sada nisu imali negativnu kritiku, izuzev onih koji sve znaju, a ništa od toga nisu pročitali.