Vlaho Bukovac – Vrhunac genijalnosti hrvatskoga slikarstva

[adrotate group="1"]

Piše: Ivan VRLJIĆ

Govoriti o umjetnosti općenito a ne reći par esencijalnih stvari glede likovnog stvaralaštva velikog hrvatskog slikara Vlahe Bukovca nedopustiva je i degutantna greška u koracima koja se teško prašta a kamoli prihvaća. O velikoj ostavštini ovog renomiranog hrvatskog slikara napisane su nebrojene likovne studije, recenzije, osvrti te mnogobrojni prikazi. U osnovi naš Vlaho Bukovac jedini je slikar koji je uspio ujediniti gotovo dva kontinenta a da je pritom u biti ostao skroman i samozatajan. Veliki hrvatski slikar Vlaho Bukovac rodio je se godine Gospodnje 1855., 4. srpnja u skromnoj ribarskoj obitelji u Cavtatu. Svoje talijanizirano prezime Biagio Faggioni pohrvatio je pod utjecajem prijatelja Mede Pucića u prezime Bukovac. Vjerojatno je tomu kumovalo talijanska inačica riječi faggio što u prijevodu na hrvatski znači bukva. Njegovo školovanje ispočetka je djelovalo oskudno, ne ističe se odveć u učenju već ga otpočetka zanima samo slikanje. Već u ranom djetinjstvu niže akvarele i prodaje onako usputno slike da bi pribavio sebi kakav takav honorar. Najveća nezgoda odnosno životni udes njegova života bio je put u Ameriku gdje je zajedno sa stricem Franom otišao za boljim putem tj. školovanjem. Nakon naprasne smrti njegova strica strina ga šalje u popravnu ustanovu za malodobne gdje shvaća da je prevaren i napušten. U teškim uvjetima mučen nemogućnošću da se javi roditeljima uči engleski jezik što će u konačnosti imati bolji epilog jer će ga takav put odvesti moreplovstvu gdje je naučio tajne mornarskoga zanata. Vraća se konačno u Cavtat gdje s bratom plovi na tri kontinenta i zaustavlja se u San Francisko gdje radi kao ličilac odnosno soboslikar. Tu je oslikavao vagone živopisnim i vedrim bojama. Nostalgija za domom, rodnim Cavtatom pobjeđuje te se slikar ponovno otiskuje prema rodnoj grudi 1877. godine. Tada nastupa velika prekretnica u njegovom životu kada izlaže vlastitu sliku Sultanija koju Medo Pucić svima pokazuje naslućujući darovitost vremešnog Bukovca. Uz pomoć velikog mecene umjetnosti biskupa Strossmayera putuje u Pariz. Vrijeme u Parizu provodi usavršavajući vlastiti likovni stil na Akademiji i već iduće godine izlaže u Pariškom salonu i to sliku Crnogorka i dobiva veliku naklonost stručne publike i likovne kritike. U Parizu gradi atelje i vremenom napušta realizam i šturi akademizam i prihvaća impresionističku paletu boja posebno pleneristički pristup pejzažnom krajoliku i prirodi. Osim Pariza i Dalmacije Bukovac je nakratko slikao i u Engleskoj. Za engleske trgovce umjetnina slika pastoralne teme a tu se izdvaja slika Isus prijatelj malenih. Godine 1892. Vlaho Bukovac ženi se s lijepom Jelicom Pitarević s kojom dobiva sina i dvije kćeri koji će mu često biti modeli na slikama. Okuplja mlade i poletne slikare osnivajući Društvo hrvatskih umjetnika iz kojeg će kasnije naprasno izaći ne slažući se s Isidorom Kršnjavim. Poslije pariške faze slijedi zagrebačka faza Bukovčeva stvaralaštva gdje treba izdvojiti Milenijsku izložbu u Budimpešti i slike Dubravka i Živio kralj. Teme su većinom povijesne i vezane za hrvatsku povijest i kulturu tj. Hrvatski narodni preporod. Ne treba zaboraviti i zastor za Hrvatsko narodno kazalište koje je djelo samog Bukovca. Nakon zagrebačke slijedi praška faza Bukovčeva stvaralaštva gdje na svoje studente prenosi kolorizam te moderne tekovine poentilizma. Tu se izdvaja aktovi Ružičasti san i par portreta. Godine 1922. Bukovac tjelesno slabi a nakratko poslije doživljava moždani udar te naposljetku 23. travnja 1922. godine umire i to u dalekom Pragu. Tijelo mu je preneseno u rodni Cavtat na Rokovom groblju gdje je pokopan. Hrvatska se tada pozdravila s prvim najvećim umjetnikom na prijelazu 19. prema 20. stoljeću. Čitavo njegovo stvaralaštvo možemo ovjekovječiti riječima velikog nizozemskog slikara Vicenta Van Gogha: ,, Veliki umjetnik nikada ne vidi stvari onakvima kakve jesu. Kad bi ih vidio takvima, više ne bi bio umjetnik.” A veliki Vlaho zbilja je po tome i svemu drugome bio veličanstven umjetnik.