Tomas Charlovich El Trinche – odlazak argentinskoga velikana i zadnjega nogometnog romantika

[adrotate group="1"]


Priče o boemima i nogometnom usponu junaka iz prerije svakim danom bude sve više zanimanja. Možemo reći da je priča o velikom El Trincheu zadnja romantika nogometa kao takvog. Nogomet je uvelike postao biznis. Zvijezde svakim danom od reklama dobivaju ogromne iznose, a kulminacije u medijima igrači doživljavaju sa starletama u naručju, bocom najskupljega šampanjca i s ružem na obrazima i usnama. Veliki El Trinche nije bio takav i nije težio slavi. Čak govore da nikad nije otišao iz svoga grada Rosaria, a da je poziv za argentinsku reprezentaciju propustio pecajući ribu i ne htijući doći na poziv tadašnjega argentinskog izbornika.

Piše: Ivan VRLJIĆ

Priče o boemima i nogometnom usponu junaka iz prerije svakim danom bude sve više zanimanja. Možemo reći da je priča o velikom El Trincheu zadnja romantika nogometa kao takvog. Nogomet je uvelike postao biznis. Zvijezde svakim danom od reklama dobivaju ogromne iznose, a kulminacije u medijima igrači doživljavaju sa starletama u naručju, bocom najskupljega šampanjca i s ružem na obrazima i usnama. Veliki El Trinche nije bio takav i nije težio slavi. Čak govore da nikad nije otišao iz svoga grada Rosaria, a da je poziv za argentinsku reprezentaciju propustio pecajući ribu i ne htijući doći na poziv tadašnjega argentinskog izbornika. U milijun ljudi sigurno nema takvoga kao Tomas Charlovich El Trinche. Nažalost, bitku sa životom izgubio je gotovo prosjački od ruku bezidejnoga lopova koji ga je udario, ozlijedio, ukrao mu bicikl i priuštio mu počinak kakav Argentina nije priželjkivala. Gdje god se Tomas Charlovich pojavio, vojska navijača urlala je na sami njegov doticaj s loptom koji je bio, malo je reći, veličanstven. Rolanje, lopta kroz noge, dugi pasevi i driblinzi bili su lajtmotivi njegove nogometne virtuoznosti. Veliki je Maradona na pitanje jednoga novinara, koji ga je etiketirao kao najboljega, rekao da on sam to nije, nego da je bolji od njega bio Tomas Charlovich El Trinche. El Trinche je osobnost sam po sebi. Njegovi bi ga suigrači silom izvlačili iz kuće na trening jer mu se nije dalo trenirati. Jedanput je reprezentacija najbolje Argentine igrala prijateljski meč s Rosariom za vrijeme priprema za Svjetsko prvenstvo koje će kasnije Argentinu okruniti zlatom. Meč ne bi bio zanimljiv da El Trinche nije izvozao na lopti šest reprezentativaca i tako zaslužio ovacije publike. Tadašnji je argentinski izbornik trenera Rosaria molio da ga izbaci iz igre jer očito sramoti dečke. Pitao je tko je zapravo taj dečko i pozvao ga u reprezentaciju. Veliki je El Trinche zaboravio da mora doći na reprezentativno okupljanje i kao razlog spomenuo duboku vodu i pecanje riba. Veliku karijeru nikad nije ostvario, a gdje bi se pojavio, publika bi skandirala njegovo ime. Na jednom od mečeva dogodila se neobična pojava. El Trincheu je sudac pokazao crveni karton i on se polako spremao ići sa stadiona. Publika je bila frapirana, a boce su letjele na suce čak iz protivničkoga tabora, pa suci nisu mogli ništa nego mimo svih pravila pustiti El Trinchea u igru što je smirilo zajapurenu svjetinu. Volio je svoj grad i naročito kavanu. Tu je provodio najviše vremena. Kažu da je El Trinche vukao hrvatsko podrijetlo po ocu, a i po majci napola jer mu je majka bila Argentinka. Osebujnost karaktera El Trinchea više je nego predložak za dobar film. Imamo zadnjega nogometnog romantika koji je napustio ovozemaljski svijet. Takvih danas više nema. Nogomet se svodi na biznis i starlete. Romantika je ostala s El Trincheom i na pecanju. Nogomet više nije romantika, a El Trinche odlazi u vječnost.