Svi smo mi sestre i braća

Eine Ausgabe der Enzyklika "Fratelli tutti" liegt am 5. Oktober 2020 auf einem Tisch in Rom.

Crkveni socijalni nauk započinje u današnjem smislu riječi s enciklikom pape Lava XIII. Rerum novarum (O novim stvarima, 1891.) a podnaslov je Prava i obaveze rada i kapitala. Enciklika ističe važnost i potrebu za poboljšanjem položaja radnika jer je upravo njihov položaj, bez njihove krivnje, najvećim dijelom bijedan i jadan. Raspravlja o odnosu poslodavaca i radnika te o odnosu države i radnika, što je u to vrijeme bilo aktualno pogotovo nakon pojave marksizma. A socijalni nauk i praksa Crkve – bez obzira na neke povijesne zaborave i udaljavanja – prisutna je u Bibliji od početka s tvrdnjom da je radnik vrijedan svoje plaće i s uvođenjem karitasa već od strane apostola kao sastavnog dijela poslanja  Crkve i kršćanstva. Ima još socijalnih enciklika i drugih crkvenih dokumenata o radničkim pitanjima a uz to danas postoje brojne organizacije koje se time bave na čelu sa sindikatima. Crkva i danas ima brojne bolnice, ambulante, dječje vrtiće, savjetovališta kao i škole i sveučilišta.

Kako ovo lijepo zvuči! A tako je, jer nas je stvorio jedan Bog, jer su nas rodili mama i tata, osobe i članovi istog čovječanstva. Na blagdan sv. Franje Asiškog, u nedjelju, 4. listopada 2020., papa Franjo je hodočastio u Asiz na grob sv. Franje i potpisao novu encikliku (pismo) Fratelli tutti (Svi smo braća), to u talijanskom kontekstu znači braća i sestre. Već je značajna simbolika što je papa išao negdje izvan Vatikana potpisivati encikliku a još je posebna simbolika što je išao u Asiz. Očito je da se ovaj papa posebno nadahnjuje na idejama i životu sv. Franje, zato je uzeo i to ime što je prvi put u povijesti papa. A i njegova enciklika Laudato si, o čuvanju svega stvorenog, nadahnuta je idejama Asiškog siromaška. To sve je „začinio“ imenovanjem gvardijana samostana u Asizu fra Maura Gambettija kardinalom,što je vjerojatno prvi put u povijesti da jedan gvardijan biva imenovan kardinalom. Moglo bi se reći da je isusovac Jorge Bergoglio postao franjevac.

Biblijski socijalni nauk 

Sam papa je rekao da je ova enciklika socijalna. Crkveni socijalni nauk započinje u današnjem smislu riječi s enciklikom pape Lava XIII. Rerum novarum (O novim stvarima, 1891.) a podnaslov je Prava i obaveze rada i kapitala. Enciklika ističe važnost i potrebu za poboljšanjem položaja radnika jer je upravo njihov položaj, bez njihove krivnje, najvećim dijelom bijedan i jadan. Raspravlja o odnosu poslodavaca i radnika te o odnosu države i radnika, što je u to vrijeme bilo aktualno pogotovo nakon pojave marksizma. A socijalni nauk i praksa Crkve – bez obzira na neke povijesne zaborave i udaljavanja – prisutna je u Bibliji od početka s tvrdnjom da je radnik vrijedan svoje plaće i s uvođenjem karitasa već od strane apostola kao sastavnog dijela poslanja  Crkve i kršćanstva. Ima još socijalnih enciklika i drugih crkvenih dokumenata o radničkim pitanjima a uz to danas postoje brojne organizacije koje se time bave na čelu sa sindikatima. Crkva i danas ima brojne bolnice, ambulante, dječje vrtiće, savjetovališta kao i škole i sveučilišta.

Tutti fratelli

Ovo je treća enciklika ovoga pape. Kao što je crkvena praksa uvijek postoji kontinuitet ideja i stavova s tradicijom ali postoji i diskontinuitet, tj. neke novosti ovisno od okolnosti i razvoja društva. Onako kako je to lijepo izrazio poljski filozof Kolakowski: da se naši preci nisu bunili protiv tradicije mi bismo još bili u pećinama. A kada bi danas nastala sveopća pobuna protiv tradicije, mi bismo se ponovi vratili u pećine. Treba nastojati i raditi na napretku i razvoju društva i čovjeka, ali treba uvažavati prethodna dostignuća, jer ne počinje svijet s nama, kao što nekada neki misle i tako rade.

U svijetu postoje brojni komentari ove važne enciklike, a podosta i na našim prostorima ali najviše na razini vijesti. Kod nas je (nad)biskup Mate Uzinić među prvima dosta opširno prikazao ovu encikliku. Ima osam poglavlja s 287 paragrafa i 288 bilježaka tj. citiranih knjiga, dokumenata, nagovora tako da se može pratiti izvore, autore i literaturu na koju se enciklika poziva. Najbolje je da prvo predstavimo sadržaj pa onda ponešto komentiramo: 1. poglavlje – Sjene zatvorenog svijeta, 2. Stranac na putu, 3. Misliti i stvarati otvoreni svijet, 4. Otvoreno srce za cijeli svijet, 5. Bolja politika, 6. Dijalog i društveno prijateljstvo, 7. Putovi novog susreta i 8. Religije u službi bratstva u svijetu. Ovo je pravi znanstveni priručnik o mnogima aktualnim temama suvremene Crkve i svijeta.

Pismo Svi smo braća bavi se sadašnjim aktualnim društvenim i svjetskim pitanjima od svjetski ugrožavajuće pandemije korona virusa Covid-19 do najvažnijeg pitanja ljudskog bratstva, tj. osjećaja za potrebe drugih ugroženih od pandemije, obespravljenosti, izrabljivanja i siromaštva.

Važnost ljudske osobe

Sveti Otac navodi da je mogućnost ljudskog bratstva utemeljena na neotuđivom dostojanstvu svakog čovjeka. Napisao je: ‘Društveno prijateljstvo i sveopće bratstvo nužno zahtijevaju priznavanje vrijednosti svake ljudske osobe, uvijek i svugdje’ (Fratelli tutti, br. 108). Ako se ugrozi dostojanstvo osoba s invaliditetom, onih koji se suočavaju sa siromaštvom ili onih koji nemaju pristup obrazovanju, ‘bratstvo će ostati samo još jedan neodređeni ideal’ (FT 109). Vrijedno je ponoviti da je pojam osobe iznašašće kršćanstva čime je osigurana temeljna vrijednost svakog čovjeka i to je bio temelj za osporavanje ropstva i drugih izrabljivanja ljudi.

Sveti Otac donosi popis ‘tamnih oblaka’ koji potamnjuju i otežavaju stvaranje ljudskog bratstva. Među njima su: porast kulture odbacivanja, prijetnje dostojanstvu migranata, pandemija virusa Covid-19, agresija potaknuta digitalnom komunikacijom i gubitak ljubavi prema mudrosti. (FT 9 – 55). Ovdje treba spomenuti da Papa proziva pretjeranu upotrebu i zloupotrebu društvenih mreža koje mjesto da stvaraju veću povezanost i sporazumijevanje za što imaju mogućnost, često nanose štetu međuljudskim odnosima.Pandemija virusa Covid-19

Ljudska povijest puna je kriza, ratova i bolesti svake vrste. Sjetimo se samo novijih španjolske gripe (1918.-1920.) koja je  pokosila preko 20 milijuna ljudi do novijih side i ebole. Sida je i 2018. odnijela 770.000 ljudskih života. No pandemija je posebna jer je blokirala  čitav svijet, što je još do jučer bilo nezamislivo. Npr, dnevno je bilo preko 150.000 avionskih letova sa milijunima putnika tako da je 2018. putovalo oko 4 milijarde ljudi. A  sada ima par stotina letova dnevno. Slično je s brodovima i autobusima. Iako su medicina i znanost općenito zapanjujuće napredovale, u ovoj situacija korone pokazana je sva ograničenost čovjeka kao takvoga. Najveće države svijeta kao što SAD i Kina pale su na koljena, stari i veliki zdravstveni sustavi kao što su Italija i Španjolska pokazali su se vrlo traljavim. Najveći stručnjaci ne znaju gotovo ništa i često se potpuno razlikuju i suprotstavljaju. No, još uvijek, zahvaljujući medicini, izbjegavanju većih skupova i drugim državnim mjerama, smrtnost nije tako velika. Ali dosad je korona nanijela tisuće milijardi štete! A o duševnim posljedicama na psihu ljudi možemo samo nagađati. I sve je to učinio sićušni i nevidljivi virus, a Y. N. Harari je samo prije par godina napisao knjigu Homo Deus (Čovjek je Bog, 2015.). Čovjek je ispao mal kao mrav. Imao je pravo Cesarić kad je ustvrdio da je ljudsko znanje krhko. Bilo bi dobro da nakon ove pandemije‚ koja je ‘razotkrila naše lažne sigurnosti‘ (FT, 7), čovjek postane svjestan da je bitno ograničen i da nije Bog. I da ne bi trebao graditi svijet i društvo bez Boga, te da znanost i ekonomija ne mogu riješiti sve ljudske probleme. Pismo opominje: “Kada ova zdravstvena kriza prođe, najgori bi odgovor bio da još više uronimo u grozničavi konzumerizam i nove oblike egoističnog samoočuvanja”.

Treba svakome priteći u pomoć

Jedna od ključnih slika u ovom Pismu jest evanđeoska prispodoba o milosrdnom Samaritancu, dakle čovjeku koji pritječe u pomoć izudaranom čovjeku. Samaritanac je stranac Židovima, često su bili i neprijatelji. Stoga i današnji ‘ranjeni svijet’ treba obnavljati sa sviješću da nitko nije stranac. Suočeni s toliko boli i patnje ljudi koji su ranjeni na različite načine, naš je pravi put oponašati Dobrog Samaritanca’, tj. priteći u pomoć svima koji su potrebni pomoći (FT 66).

„Svaka zdrava kultura je otvorena i gostoljubiva.“ Ako ima išta vrijedno u Bosni i Hercegovini onda je to gostoljubivost. Gostu se daje uvijek najbolje, a za domaću čeljad što ostane. Mi smo često u ratu i u velikoj oskudici davali gostima puno bolje nego sebi i tako često škodili sebi dajući krivu sliku kao da i mi jedemo tako svaki dan.

Željeno ljudsko bratstvo treba ‘hraniti’ ponovnim otkrićem ljubavi. Papa Franjo ističe: ‘Ljubav je, dakle, više od niza dobronamjernih djela. Ti postupci imaju izvor u zajedništvu koje je sve više usmjereno prema drugima, smatrajući ih vrijednima, dostojnima, ugodnima i lijepima, bez obzira na njihov fizički ili moralni izgled’ (FT 94). Za nas je značajno da papa citira pismo hrvatskih biskupa iz 1995. o potrebi opraštanja.

Politika dobrotvornosti

Znajući za važnost i ulogu politike Papa poziva na novu vrstu politike koja treba biti usmjerena na traženje općeg dobra svih ljudi bez obzira na rasu, naciju ili vjeru.  Tako veli: ‘Nedostatak brige za ranjive može se sakriti iza populizma koji ih demagoški iskorištava u svoje svrhe ili liberalizma koji služi ekonomskim interesima moćnika’ (FT 155). U središtu ove nove politike mora biti dobrotvornost, potaknuta spremnošću na žrtve i otvorenom potrebom da bi se uistinu ujedinilo. Traži da međunarodne organizacije od Ujedinjenih naroda pa dalje budu učinkovitije. Prirodna dobra i Zemlja je vlasništvo svih ljudi, što je šire obrađivao u svojoj enciklici Laudato si, a ne samo bogatih pojedinaca i država. Vrijedno je istaknuti da je već Ivan Pavao II. Veliki tražio da bogate zemlje oproste sav ili dobar dio dugova siromašnih zemalja.

Sveti Otac tvrdi da vjersko svjedočanstvo Boga pridonosi općem dobru društva i na to su pozvane sve religije i svi vjernici. Potiče: ‘Napor da se Bog traži iskrena srca, pod uvjetom da to nikad ne bude narušeno ideološkim ili koristoljubivim ciljevima, pomaže nam da se prepoznamo kao putujući suputnici, uistinu kao braća i sestre’ (FT 274).

Novost i specifičnost ove Enciklike je da govori o bratstvu svih ljudi bez obzira na naciju i vjeru i o društvenom prijateljstvu bez bilo kojih granica. Papa Franjo piše: ‘Moja je želja da, u ovo naše vrijeme, priznajući dostojanstvo svake ljudske osobe, možemo pridonijeti ponovnom rađanju sveopće težnje za bratstvom. Riječ je o bratstvu svih muškaraca i žena’ (FT 9).

Mons. prof. dr. Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak

Tekst je objavljen u Dnevnom listu, 16. studenog 2020.