Sveta Franciska Rimska

Sveta Franciska rimska

Piše: Marko LESKOVAR

Sv . Franciska , rođena je ( 1384 . ) u “ vječnome gradu “ Rimu . Bilo je to vrijeme užasnih  kužnih bolesti , mnogih surovih događanja i pape Siksta IV . Bila je vrlo mlada djevojka , kada se udala . Ubrzo je rodila tri sina . Kao što svaka majka ljubi svoje čedo , tako je i ona , no možda još i više nego druge majke , jer je gajila u sebi kršćansku , strpljivu i brižnu ljubav . Iako je sva tri sina , prerano izgubila , nije se slomila , niti posustala u ljubavi prema Bogu i bližnjemu .  

Svoja materijalna dobra , velikodušno je dijelila najpotrebnijima , siromašnima i teško bolesnima . Njegovala je kršćanske kreposti , njezin život , djelima je govorio da ima kršćanske ljubavi za druge u najvećoj potrebi . Njegovala je iskrenu poniznost i strpljivost , zahvaljujući Bogu za sve što se god događalo u njezinom životu , i stavljajući čitav svoj život u Božje ruke sa svim teškim okolnostima , ma kako teške bile . Ta hrabra žena , osnovala je i “ Družbu  oblata “ sa regulom sv . Benedikta .  Marija Magdalena Auguillaria , predstojnica družbe “ Turris Specolurom “ opisujući u detalje život sv . Franciske , naglasila je njezinu duboku vjeru , predanje i pouzdanje prema Bogu ali i nezaobilazno veliku ljubav prema bolesnima , zaraženima , umirućima i svećenicima . Bila je duboko svjesna uloge svećenika , koje je dovodila potrebnima , da bi primili sakramenat ispovjedi i pričesti . Iz svojih dobara , poslužila je svećenika kojeg bi dovela u tadašnju bolnicu . Na plitke klevete jadnih usana , koje olako sipaju bilo kakve riječi , nije pokazala nikakvu mržnju ni netrpeljivost , nego je postojano koračala naprijed , pomažući bolesnima  i na načine , kojima se nije pretjerano čuvala ni od moguće zaraze sebe same . Znala je da neprijateljstvo , mržnja i zavist , nemaju smisla ni moralne koristi . Bogu se molila za iste klevetnike , te je na svako zlo ustrajno uzvraćala dobrim . Svojom ljubavlju i služenjem za potrebne , osvajala je ljudska srca i duše . Bila je melem i utjeha za tjelesno bolesne ali i  za dušu . Njegovala je duboku zahvalnost prema Bogu . Znala je bolesnicima reći da svje patnje podnose iz ljubavi prema Bogu , koji je za sve nas mnogo prije ,  puno više podnio . No Franciska nije zaražene i bolesne , svećenike , posluživala  samo u blizini . Ona ih je ustrajno previjala , posluživala i  tražila ,  kao što netko traži najdragocjeniji biser . Kad bi nečije rane neizdrživo zaudarale , ona je nesvakidašnje viđeno , još ustrajnije prionula uz unesrećenoga čovjeka . Dvorila je bolesnike oko trideset godina , što uz kuće  uključuje više bolnica . Poznato je da je posluživala u bolnicama “ Campo santo “ “ Svete Marije “ “ Svete Cecilije “ kraj rijeke Tibera i “ Duha Svetoga “ u Saksi . Služila je odbačenima , onima koji su zaudarali od kužnih bolesti , kao da poslužuje samoga Krista . Imala je mnogo viziija , vizije neba , čistilišta i pakla .       Umrla je ( 440 . ) .