Sv. Rok

Poznati sv. Rok, rođen je u gradiću Montpellieeru ( 1348. ) na području južne Francuske.
Potjecao je iz grofovske obitelji. Budući da njegova majka, duže nije mogla zadobiti dijete, molila se zajedno sa njegovim ocem, te se zavjetovala, samo da uspije ostati trudna i roditi dijete. Bog je uslišao njihove molitve. Rodio se Rok, plemenitog podrijetla, koji je postao popularan svetac. Bio je mladić, kada su mu oba roditelja, bila već pokojna. Naslijeđena bogatstva, uskoro je prodao, te novac sa ljubavlju podijelio siromasima. Zatim je kao skroviti hodočasnik, krenuo na svoje hodočašće prema Rimu, ne sluteći što ga sve teško čeka u skoroj budućnosti.

Piše: Marko LESKOVAR

Na tome zahtjevnom putu, zaustavio se malenom mjestašcu, Acquapedentu. Tu je
bio potpuno na raspolaganju, dvoreći teške bolesnike u tadašnjoj bolnici. Fascinantna je
činjenica, da su se tamo preko njega, Božjom milošću, dogodila i neka čudesa. Izlagao je
vlastito zdravlje i život u ono vrijeme, kada je harala kuga, koja nije bila nimalo bezazlena bolest. Zatim je krenuo u malenu Cesenu, te je konačno stigao u Rim. Tu je boravio oko tri godine. Gdje god je prolazio, posvetio se bolesnima i potrebitima. Ipak, Rok se u Piacenzi i sam razbolio od kuge, spomenute užasne bolesti, koja je odnosila mnoge živote. Zbog toga, što je zaražen kugom, stanovnici istoga grada, protjerali su ga. Tada je boravio u šumi, te se uzdao u Božju providnost, ne dopuštajući da ga svlada beznađe i očaj. Neki autori njegovog životopisa, spominjali su psa, koji mu je čudesno donosio komad kruha. Primjer psa, neke može podsjetiti na život don Bosca, kojeg je pratio čudesan pas, kojeg se zapravo nije moglo hraniti, kako što se životinja hrani. Tako se u arhitekturi , na kipovima sv. Roka, nalazi i pas sa komadićem kruha u ustima. Mnogo slikara, nacrtalo je također spomenutu temu na slici.

Za vrijeme boravka u šumi, susreo se sa bogatim talijanskim patricijem, Gottardom
Pallastrelijem, na kojem je budući svetac, ostavio snažan pozizivan dojam. Nakon tog dojma, isti patricij se ubrzo obratio, te se brinuo za njega, sve do njegovog ozdravljenja. Vraćajući se u rodnu Francusku, boravio je u danas poznatijem Riminiju, Novari i Piacenzi. Iako je ozdravio, bio je sav izobličen, iscrpljen od bolesti, te ga njegovi nisu prepoznali. Ubrzo je svrstan među zločince, doživljen kao neprijatelj. Zatvorili su ga, te je u zatvoru proveo pet godina. Tu je opet dobio kugu, od koje se nedavno izliječio. Svoje grofovsko podrijetlo, otkrio je svećeniku, koji mu je dao sakramente. Umro je u Vogheri oko ( 1379.).

Nakon njegove smrti, uskoro su se događali čudesni Božji znakovi. Štovanje sv. Roka, osobito su širili franjevci i kapucini. Papa Grgur XIII. unio ge je u rimski martirologij, što je Urban VIII. kasnije i potvrdio. Štovanje sv. Roka na području Hrvatske , vrlo je rašireno, poznato je veliko proštenje u Druškovcu ( župa Maruševec ) Drnišu, Šepurinama, sv. Nedjelji, Galgovu kod Samobora, Benkovcu, Karlovcu ludbreškom, Sv. Roku u Lici, Petrakovom brdu, Skakavcu, Zatonu, Roždaniku, Jazavici, Bibinju, Sv. Filipu i Jakovu, Virovitici, Starom Gradu, DugojResi, Udovičićima kod Otoka, Medovom Dolcu, Sutivanu, Kreševu , kapelica sv. roka u Vinici i dr. Hrvatima u domovini, svima je dobro poznat planinski vrh i tunel sv. Rok.

Na području Neretve, postoji njegova kapelica, na brdu Rujnice, no štuje se i na području
Vojvodine. Spomendan mu je 16. kolovoza.