“Susret s autorom” Josipom Sankom Rabarom

[adrotate group="1"]

“Susret s autorom”, u organizaciji izdavačke kuće “Kršćanska sadašnjost”, održat će se u četvrtak 27. lipnja u 19 sati u dvorani II Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, Kaptol 29a. Gost susreta je Josip Sanko Rabar.

Piše: Željko SAKIĆ

U programu sudjeluju akademik Mislav Ježić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, Sead Ivan Muhamedagić, prof. i dr. Vladimir Lončarević. Voditelj susreta je don Anton Šuljić.

O autoru

Josip Sanko Rabar rođen je u Zagrebu 1946, pjesnik, prozaist, esejist, filozof, kritičar, scenarist i publicist. Ispočetka pod utjecajem Praxisa, nakon obraćenja daje se krstiti kod isusovaca u noći na samu Novu godinu 1972. Diplomirao je god. 1976. filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Hrvatskom radiju, a zatim djeluje kao slobodni pisac.
Uz pjesme, pripovijesti, romane i aforizme, objavio je manji broj studija i veliki broj ogleda i članaka: književnih, filozofskih, religioloških, socioloških, likovnih, filmskih i televizijskih u glasilima “Glas Koncila”, “Kana”, “Obnovljeni život”, “Republika”, “Forum”, “Kolo”, “Dubrovnik”, “Nova prisutnost”, “Bühnenarchitektur”, “Filozofska istraživanja” i drugdje, te na Trećem programu radija i Hrvatskom katoličkom radiju i drugdje. Po Rabarovom scenariju snimljen je dokumentarni film o crkvi na Ksaveru. Pjesme i aforizmi prevedeni su na slovenski i slovački.
Nakon desetak godina pisanja u periodici Rabar je, «izvan generacija i škola» (Zvonimir Mrkonjić), ušao u književnost zbirkom pjesničkih minijatura Igračke (1984), a poemama Drvodjelja & Riba (1995) legitimira svoju sklonost filozofičnoj meditaciji, koja proizlazi iz njegova stava začuđena promatrača nad smislom stvari koji se otkriva ispod privida. U Republici, 2-3-4, 1985., prilikom ocjenjivanja književne produkcije u tadašnjoj SR Hrvatskoj u 1984. godini, Ante Stamać uvrštava Igračke među nekoliko najboljih djela objavljenih te godine iz svih rodova lijepe književnosti. Njegovi eseji, kao sinteza filozofskoga mišljenja i kršćanske meditacije, postali su paradigma suvremenog hrvatskog ogleda kršćanske inspiracije. (Vladimir Lončarević).
Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatske paneuropske unije.
Dobio je nagradu za pripovijetku i pohvalu za poeziju na Smotri književnog stvaralaštva radnika Zagreba 1981. Dobio je drugu nagradu za prozu «Dubravko Horvatić» 2010. za priču «Gorgo». Na drugom susretu hrvatskog duhovnoga književnog stvaralaštva «Stjepan Kranjčić» 2010. dobio je prvu nagradu u žanru eseja za «Vjeru i mistiku», a godine 2011. treću nagradu za esej «Zlo iz neznanja», godine 2012. prvu nagradu za priču «Potpuna katastrofa», a godine 2016. nagradu za esej «Mistika Ivana od Križa» i za pjesmu «Božje dijete». Godine 2014. dobio je Pohvalu Zvonko za neobjavljeni rukopis za djecu i mlade «Priče i bajke za djecu». 
Pjesme, poezija u prozi, eseji i priče objavljeni su mu u više od desetak antologija, a jedna njegova priča u školskoj je lektiri. (DHK)

Izvor/ Foto © Kerigma-Pia / ika.hkm.hr/