Sergej Aleksandrovič Jesenjin

JESENJIN, Sergej Aleksandrovi?

Piše: Ivana PERIĆ

Čudio se i usput pisao prekrasnu poeziju obilježenu seoskim motivima i inspiriranu simbolističkim pokretom. Potresne su i realistične njegove slike kuje koja se rastaje sa svojim rođenim psima, opisi kavgi u koje upada trešten pijan ili opisi majke za koje su pita je li živa ostala brinući se za njega. Stasit, plavokos i plavook lako je nalazio žene. Njegova velika ljubav bila je znatno starija Isadora Duncan, američka revolucionarna plesačica koja će se godinama nakon u vožnji automobilom ugušiti vlastitim šalom. Nakon što se razveo od starice kako ju je nazivao, plavooki je oženio niti manje niti više
nego unuku slavnog realista Lava Tolstoja.


Kuja sa sedam psića i stara majka koja na dovratku čeka razmetnoga sina opća su mjesta ruske poezije. Doviđenja prijatelju, doviđenja i Krčmarska Moskva kronika su jednog propadanja, njega koji je na prvu
imao sve, talent, izgled i prosperitet. Ipak, sudbina je htjela drugačiju priču.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin rođen je 1895. u tadašnjoj carskoj Rusiji. Na vlasti je bio onaj Nikolaj Romanov koji će sa svojim obitelji ispasti grozni tragičar Velikog rata. Naime i njega i cijelu njegovu bližu obitelj ubit će netom nakon završetka rata revolucionari.
Jesenjin se kao dvadesetogodišnji mladić, u osvit revolucije preselio u prijestolnicu Petrograd. Tamo će otpočeti njegovo nesvakidašnje čuđenje svijetom koje je pokušavao potkrijepiti i svladati ispijanjem ogromnih količina alkohola u lokalnim krčmama gdje bi se rado upustio u pravu mušku tuču. Čudio se i usput pisao prekrasnu poeziju obilježenu seoskim motivima i inspiriranu simbolističkim pokretom.
Potresne su i realistične njegove slike kuje koja se rastaje sa svojim rođenim psima, opisi kavgi u koje upada trešten pijan ili opisi majke za koje su pita je li živa ostala brinući se za njega.
Stasit, plavokos i plavook lako je nalazio žene. Njegova velika ljubav bila je znatno starija Isadora Duncan, američka revolucionarna plesačica koja će se godinama nakon u vožnji automobilom ugušiti vlastitim šalom. Nakon što se razveo od starice kako ju je nazivao, plavooki je oženio niti manje niti više nego unuku slavnog realista Lava Tolstoja. Niti tu nije bilo sreće jer Jesenjina u njegovu životu nije pratila harmonija i ljubav, nego li stalni demoni.
On pije, šuškali su tada po krčmama, pod tim mislivši on se žestoko i delirično opija, ali i grozničavo stvara. Ne mogu se zaustaviti, iz mene se samo prosipaju stihovi, tvrdio je nadareni mladić sad već muškarac koji neće dočekati djecu, prve bore niti lagodnu smrt.
Komunistička vlast ga je prezirala zbog njegove krajnje izražene mangupštine koja je nerijetko prelazila u teški nihilizam.
U prosincu 1925. bio je već toliko zaglibio u nesreću da je oproštaj od demona vidio jedino u samoubojstvu. Mahnito je pisao, oprostio se od sestara, uzeo svoje stvari i zabarikadirao u sobu broj pet petrogradskog hotela gdje je nekoć dolazio sa staricom Isadorom.
Ispisavši krvlju svoje posljednje stihove umro je od rasječenih vena, gušenja konopom i sagorijevanja tijela uz visoku peć. Imao je trideset godina ali život proživjevši žestoko i teško, čemerno i neshvaćeno doimalo se kao da ih je navršio najmanje tustih stotinu.
Njegov spomenik nedavno je podignut u Opatiji kao hommage senzibilnom poeti sela i krčmarske Moskve, starinskom loli pregrozničavom za ovaj svijet. Smiraj je našao odviše prerano na onome.