Pismo ljubljenom djetetu Božjem

Piše: Sanja PAŽIN

Ovu je objavu inspirirao razgovor s jednom mojom prijateljicom te je stoga pisan ženskoj osobi, ali možemo svi ovo primijeniti u svojim životima.

Draga kćeri Božja i moja prijateljice!

Pišem ti ovo pismo sada jer sam primijetila da si zaboravila određene istine o svom životu. Nemoj misliti da ti sad ovim svim želim pametovati. Ne želim da ispadne da se pravim pametna i da ti držim prodike. Ne. Ova objava neće ni u kojem trenutku pisanja biti takva. Ja sam ovdje samo da te podsjetim na nešto što sam i ja do sada nedavno zanemarivala. Ovo su neke od istina o kojima sam i ja sama do nedavno malo znala, ali su i mene drugi podsjetili na njih kao što ja sad tebe podsjećam.

Prva, vjerojatno i najveća istina koju sam u ovom pismu dosad već dvaput spomenula jest ta da si ti dijete Božje. On, koji kaže da te neće zaboraviti čak ni kad bi te majka zaboravila i koji te u dlanove svoje urezao (usp. Iz 49, 15-16), darovao ti toliku ljubav da možemo reći sljedeće: “Djeca se Božja zovemo i jesmo.” (1 Iv 3,1). Boga nazivamo svojim Ocem. On te je stvorio, zamislio je tvoj život od samog početka vremena. Vjeruj mu kao što malo dijete vjeruje svom ocu.

Druga istina, važnošću približna (ako ne i jednaka) onoj prvoj jest ta da te Bog ljubi. Mislim da je to najjasnije vidljivo u sljedećem: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Iv 3,16). i “A Bog pokaza svoju ljubav ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.” (Rim 5,8). Iz te Božje ljubavi izvire svaka druga ljubav. Upravo zato što nas On ljubi savršenom ljubavlju i mi možemo ljubiti jedni druge (usp. 1 Iv 4,19). Nije li prekrasno kako sv. Pavao u Poslanici Rimljanima, unatoč nevoljama, tjeskobama, gladi, progonstvu, kaže sljedeće: “U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas noći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” (Rim 8, 37-39)? Baš sad čitam knjigu “Eva” i naišla sam na jednu rečenicu koju bih htjela i s tobom podijeliti: “Oni (Adam) su kost moje kosti, meso mog mesa i moja vječna Ljubav i naklonost prema njima nikad neće biti umanjena.” (W.P.Yonug: Eva, str. 39). Zahvali svakoga dana Bogu na toj neizmjernoj ljubavi koju ti iskazuje iz trenutka u trenutak, a osobito kad razmatraš kako je Isus umro za tebe jer “Veće ljubavi nema nitko od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15,13). Za tebe je iz ogromne ljubavi prolio svoju krv i, vjeruj mi, da treba to opet učiniti sigurna sam da bi zbog iste te ljubavi On opet odnio taj teški križ na Golgotu i dopustio da ga ponovno razapnu. Sve zato što nas neizmjerno ljubi.

Znam da si svjesna svoje grešnosti. Svi smo. Ipak smo samo ljudi pa samim time i grešnici. Ali ona treća istina koja nam treba biti svjetlo na kraju tunela kada mislimo da smo toliko zgriješili da nam nema spasa jest da nam, a tako i tebi, Bog oprašta. Sjeti se samo kako je onoj ženi zatečenoj u preljubu rekao: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.” (Iv 8, 10-11). Grijeh te baca u tamu, ali Bog te izbavlja iz te tame i omogućuje ti ulazak u kraljevstvo njegova Sina u kome, kako kaže sv. Pavao imamo otkupljenje i otpuštenje grijeha (usp. Kol 1, 13-14). U Krvi Kristovoj imamo otkupljenje – “Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Mt 26, 28).

Ipak, znam da ti u ovom trenutku ovo što sam ti napisala dosad jako malo znači jer se nalaziš u teškoj situaciji i nisi u stanju u potpunosti prihvatiti ove navedene istine kao ono što i jesu – istine. Ipak, želim da znaš da u Bogu postoji ohrabrenje. Sljedeće istine možda će ti pomoći da se lakše nosiš s teškoćama i nevoljama koje su te snašle.

Kad trpiš, sjeti se riječi sv. Pavla: “Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađapostojanošću, postojanonst prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.” (Rim 5, 3-5). Sveti Petar opet kaže u svojoj poslanici: “A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo protrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.” (1 Pt 5,10). Gospodin te tješi u Majčinom zagrljaju. Ipak, nemoj to sebično držati za sebe. Znam da trpiš i znam isto tako da te On tješi, ali ti ćeš upravo zbog tog svog trpljenja; zbog tog svog križa (pazi, ne unatoč, nego upravo zbog njega) moći tješiti druge i pomoći drugima, Iskoristi tu utjehu koju ti daje Bog da druge njome isto utješiš (usp. 2 Kor 1, 3-4). U potpunosti se slažem sa sv. Pavlom kad napominje: “Smatram, uisitnu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.” (Rim 8, 18).

Razumijem te kad kažeš da bi ti bilo najjednostavnije odustati; odustati od borbe, od sebe same, od svega. Ali kad god to pomisliš, sjeti se da Bog, tvoj Stvoritelj i Otac ne odustaje od tebe. A ako Bog ne odustaje od tebe (On koji ima širu sliku cijelog plana koji ima za tebe), tko si ti da odustaneš od sebe?

Ne gubi nadu! Prorok Jeremija prenosi Božje riječi koje vrijede i za tebe: “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jr 29, 11). Nemoj klonuti. Nastavi s trudom i radom, uz pouzdanje u Boga i dobit ćeš nagradu za svoja djela. Bog je sljedeće rekao Jošui: “Odvaži se i budi hrabar. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođšeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” (Jš 1,9). Ne dopusti strahu i beznađu da zauzmu mjesto u tvom srcu. Napravi mjesta za ljubav i tada neće biti mjesta za strah. Znam da misliš da nemaš snage pronaći tu nadu u sebi, ali sjeti se samo koliko si to puta rekla pa si ipak dokazala da imaš potrebnu snagu za to. Uzdaj se u Gospodina kako bi se na tebi ispunile riječi iz Knjige proroka Izaije: “Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” (Iz 40, 31).

Posljednja istina koju želim s tobom podijeliti danas jest istina za koju vjerujem da će ti baš ona vratiti nadu koju sam gore spomenula, a ta istina glasi ovako: Nisi sama! Isus i tebi danas (i svaki dan tvog života) kaže kao i apostolima: “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28, 20). Jedan od 365 puta (kao da to trebamo čuti svaki dan) kada se u Bibliji spominje rečenica “Ne boj se” jest onaj u Ponovljenom zakonu: “Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte se predati pred njima. Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.” (Pnz 31, 6). Ako u bilo kojem trenutku, osobito u ovim teškim vremenima pomisliš da si posve sama, prihvati činjenicu da si u krivu. Ne moraš se bojati. Čak i ako nema nikoga oko tebe da ti pruži ruku ili da ti bude rame za plakannje, sjeti se da u Isusu imaš prijatelja. Dopusti mu da uđe u tvoje srce i tamo se nastani tako da više nikada ne pomisliš da si sama u svemu ovome. Isus je mnogo pretrpio kako bi između ostalog znao i kako je nama u trenucima naše Kalvarije života. Ogledaj se u njemu, shvatit ćeš kako zapravo imate mnogo toga zajedničkog.

Vjerujem da si se već lagano umorila od čitanja ovog pisma. Ipak, dopusti mi da ti kažem još zadnjih par činjenica, čak i savjeta.

Gledaj Gospodina u oči i imat ćeš život i slobodu: “Adame, život i sloboda, koji su tvoji, i svih onih koji su u tebi, uključeni su u tvoj odnos s nama. Sve dok gledamo jedan drugom u oči, ti ćeš imati život i slobodu, lako i stalno.” (W.P.Young: Eva, str. 54).

Ukoliko se brineš da ćeš s vremenom zbog svega što ti se događa postati hladna za druge, vjeruj mi da ni u tome nisi sama. Mnogi ljudi, pogotovo oni osjetljivi kao što smo ti i ja, osjećaju taj strah. Ali, “Otresi se te brige! Ako si Kristova – sva Kristova! – imat ćeš za sve ostale – također od Krista – vatru, svjetlost i toplinu.” (Sv. J. Escriva: Put (154), str. 48).

Kada ne znaš što bi u svoj svojoj muci, zazovi Mariju u pomoć. “Majko! – Zazivaj je snažno. – Sluša te, vidi te možda u nevolji i nudi ti, milošću svoga Sina, utjehu svoga krila, nježnost svoga milovanja. I osjećat ćeš se ohrabrenom za novu borbu.” (Sv. J. Escriva: Put (516), str. 119).

Za sve one trenutke kada se bojiš da će sve ovo predugo trajati, imam poruku za tebe: “Nemoj gledati koliko vremena treba da se nešto promijeni. Vrijeme ionako prolazi. Jednom će doći trenutak kada ćeš shvatiti da si daleko dogurala, a činit će ti se, vjeruj mi, da nije prošlo više odnekoliko minuta, bez obzira na to što će za potpunu promjenu trebati nekoliko mjeseci, čak i godina.” (Sanja Pažin: Bože, hvala Ti!, str. 98).

I za kraj – samo još jedan mali poticaj za razmišljanje: “Nekada moramo biti spremni izaći iz svojih puteva da bismo došli na Božje.” (Sanja Pažin: Kad Ljubav progovori, str. 77), jer Božji putevi nisu naši putevi (usp. Iz 56, 8).

Znam da se sada nalazimo u krizi zbog koje ćeš možda preispitivati sve, ali umjesto da previše razmišljaš o svemu što se događa, iskoristi ovo vrijeme korizme kada možeš primiti tolike milosti. Iskoristi ovo vrijeme poglavito za rast svoje duše da se njome možeš vinuti u nebo.

Znam da kažeš da ne možeš moliti. To je u redu. Jer iz iskustva znam da Isusu ponekad nisu potrebne riječi, Nekad je najmoćnija molitva upravo ona u kojoj kroz suze, sa zatvorenim očima, ponavljaš Isusovo ime. On to itekako čuje. On vidi tvoje suze.

Draga moja, ponestaje mi papira za pisanje pa ću zato ovdje završiti ovo pismo.

Samo te želim na kraju podsjetiti (ureži si ovu rečenicu u pamćenje jer će te ona izvoditi iz najtežih trenutaka) – ti si (i uvijek ćeš biti) ljubljeno dijete Božje.

Do sljedećeg puta, šaljem ti veliki pozdrav i zagrljaj.

Sanja