NOVA DJELA: Vibriranje versa Peje Šimića

[adrotate group="1"]

U nakladi Podružnice Matice hrvatske iz Osijeka uskoro  izlazi novo pjesničko ostvarenje potomka pjesnika s početka ove priče, posavskoga pjesnika hercegovačkih korijena Peje Šimića, radnog naslova Nebeske vibracije  koja donosi stihove egzistencijalno-duhovno-zavičajne tematike, čime nastavlja pjesnikov put, temeljen u rodnoj Foči, brušen kroz vrijeme i brojne gradove te zaokružen u hrvatskoj prijestolnici. Taj životni projekt pjesnika Peje Šimića neodvojiv je od tri zavičajne odrednice posavskih Hrvata: Bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. I upravo su te tri svetosti vrhovne kako u Šimićevu životu tako i pjesništvu.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Poznati hrvatski pjesnik iz kršne Hercegovine, Antun Branko Šimić svojevremeno je kazao kako su pjesnici čuđenje u svijetu. Mnogi su književni kritičari potom godinama pokušali odgonetnuti što je time htio reći. Složit ćemo se s onima koji kažu da je uistinu čudo u svijetu, u kojem se razmjenjuju dobro i zlo kao na magnetofonskoj vrpci, u svijetu u kojem su se pokvarili zupčanici u satovima ljudskih vrijednosti i u svijetu u kojemu je materijalno prevladalo ljudsko, biti veseo, radostan i pri tom pjevati promišljajući o stvarnosti ljudskog življenja. Pogotovo ljudima u ozbiljnoj životnoj dobi sa ostvarenim životnim zenitima te sa oštrinom duševnog pogleda ka budućnosti.

U mnoštvu štioca riječi pronaći ćemo pjesnike koji svojim muzama dopuštaju i pjesničko utjelovljenje ozbiljnijih tema, ali teško ćemo pronaći i one koji znaju zagrebati ispod površine i svojim pjesničkim iskazom prikazati kako je čovjek krvav ispod kože i kako je u suštini i u pravom smislu te riječi, tek čovjek sa svojim vrlinama i manama. Taj pristup svakoga pjesnika vodi u iskonsku temu kako ljudskog življenja tako i pjesništva. Odnos čovjeka i Boga, čovjeka i prirode, čovjeka sa drugim čovjekom pitanja su koja su neodvojiva od svakoga normalnoga uma, pa su te teme izvor versima poetama ovoga svijeta.

U nakladi Podružnice Matice hrvatske iz Osijeka uskoro  izlazi novo pjesničko ostvarenje potomka pjesnika s početka ove priče, posavskoga pjesnika hercegovačkih korijena Peje Šimića, radnog naslova Nebeske vibracije  koja donosi stihove egzistencijalno-duhovno-zavičajne tematike, čime nastavlja pjesnikov put, temeljen u rodnoj Foči, brušen kroz vrijeme i brojne gradove te zaokružen u hrvatskoj prijestolnici. Taj životni projekt pjesnika Peje Šimića neodvojiv je od tri zavičajne odrednice posavskih Hrvata: Bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. I upravo su te tri svetosti vrhovne kako u Šimićevu životu tako i pjesništvu.

Pjesnika u novi hod s muzama u vodi pjesma Molitva, koja nam odmah na samom početku ukazuje što je cilj Šimićeva iskaza, a to je potpuno ogoljenje, ponuda samoga sebe onakvog kakav jeste. Šimić pjeva Bogu kroz molitvu, ali i pokazuje da shvaća bit života te ističe svoju spremnost da ga Bog shvati onakvog kakav jeste.  

„Shvati me.

Ako budem težio savršenstvu,

Učeći na manama i greškama svojim,

Ja sam ipak čovjek od krvi i mesa

I zato se najviše vlastite sljepoće bojim.“

                                                         (Molitva)

Slično iznosi u pjesmama kolje slijede, poput: Prizemlji se, umiranje  ili pak u pjesmi Javi se.

U drugom tematskom dijelu zbirke pjesnik Pejo Šimić progovara riječima običnoga maloga čovjeka i propitkuje se o egzistencijalnim pitanjima, kao što to čini u pjesmama Prokletstvo, Kad bi bili bez mana, Kob, Ljubav i zloba, … Uočava probleme sadašnjice i savršeno točno bode u sridu, pogađa u srce ljudskoga življenja i izvor problema. Ovdje posebno primjećujemo pjesmu Ljubiti, znači kršćanski živjeti.

Iz ovce zbirke posebno bih izdvojio dio zavičajne poezije, koja je u ovom trenutku, bar kada je riječ o patničkoj Posavini, Šimića stavlja na vrh, jer to je pjesnik koji  svojoj ravnici pjeva gotovo pola stoljeća a iz njegove duše muze su iznijele stotine predivnih pjesama, od kojih su neke i uglazbljene i služe, kako za prisjećanje tako i razgaljivanje Posavljaka razbacanih po svijetu. Sve one njeguju poseban posavski stil, u kojem je rima izuzetno važna i određuje tok pjevanja. Pravi znalci poput Peje Šimića mogu pjesmu s rimom iznijeti na površinu bez nepotrebnog silovanja i forsiranja.

Na koncu ova zbirka donosi nešto što još nije viđeno kod Peje Šimića, a to je aforistički pristup, kojim svaka pjesma u svojim završnim stihovima čitatelju donosi poruku, koja je jednostavna i jasna i koja se ne mora tražiti „kao igla u plastu sijena“, jer poruka sama mami čitateljev pogled.

Pejo Šimić još jedan pjesnički izdanak poznate pjesničke obitelji (poznati pjesnik Antun Branko i stric fra Domagoj) i dalje plovi  pjesničkim morem, jedra dižući visoko, prepoznatljiva stila i oblika prkoseći svima onima koji zbog svojega mentalnog smisla i čelična srca pokušavaju zatvoriti vrata lijepom, radosnom, veselom raspjevanom ljudskom srcu u ovim teškim brodolomnim vremenima. Njegove pjesme jednostavno gledaju naprijed i poput ptice lete u nebesko plavetnilo nudeći i noseći slobodu temeljenu na iskustvu tuge i muke, ali s jasnim pogledom u budućnost. Stoga, nova je zbirka još jedan biser u Šimićevoj pjesničkoj ogrlici.

U Zagrebu, 14. veljače 2021. godine.