Negdje se žurila jer nije imala mnogo vremena

[adrotate group="1"]

Uslijedile su brojne uloge više kazališne no filmske, a upamćena će biti po kultnoj ulozi zlokobne barunice Castelli, možda najzloglasnijeg Krležinog ženskog lika. Tko ne pamti čuvenu scenu ubojstva, gdje Mustafa Nadarević aka Leone Glembay u tragičnoj okosnici ubija svoju maćehu lijepu ali podlu i novaca željnu barunicu, taj nije živio na ovim prostorima. Za ulogu prevrtljivice Ena Begović je te 1988.osvojila Zlatnu arenu za najbolju sporednu žensku ulogu no odbila ju je primiti smatravši da je uloga glavna.

Piše: Ivana PERIĆ

Te sam milenijske godine koje su se svi bojali kao kakvog vraga imala tek dvadeset i jednu godinu. Praktički tek zakoračila u život. Bilo je postuđmanovsko postratno doba, doba prije pametnih telefona, botoksa i Instagrama. Njegovale su se drugačije vrijednosti, bivalo se drugačijim ljudima.

Bilo je i tada senzacionalizma no to se sad čini poput pravog mačjeg kašlja uzevši u obzir današnjicu. Prije utegnutih sestara Kardashian u Hrvatskoj su bile sestre Begović. Ena i Mia.

Baš svake godine na Veliku gospu poneki novinar sjeti se velike hrvatske glumice Ene, čiji život završi neobičnom tragedijom vrijednom Sofoklove Antigone koju je sama tumačila.

Rodom iz Trpnja na otoku Pelješcu ipak i najzagriženiji priznaju Enu je sem ženske prirodne ljepote krasio i određeni glumački talent. Bila je veliki radnik i upravo na pravom mjestu u pravo vrijeme da postane najpopularnija hrvatska glumica tog doba uz Miru Furlan.

Nije se libila razgolititi pred kamerama kao svaki pravi umjetnik, a nezaboravnu prvu rolu ostvarila je u Zafranovićevem Padu Italije snimanom na prekrasnoj Šolti 1981. godine

Uslijedile su brojne uloge više kazališne no filmske, a upamćena će biti po kultnoj ulozi zlokobne barunice Castelli, možda najzloglasnijeg Krležinog ženskog lika. Tko ne pamti čuvenu scenu ubojstva, gdje Mustafa Nadarević aka Leone Glembay u tragičnoj okosnici ubija svoju maćehu lijepu ali podlu i novaca željnu barunicu, taj nije živio na ovim prostorima. Za ulogu prevrtljivice Ena Begović je te 1988.osvojila Zlatnu arenu za najbolju sporednu žensku ulogu no odbila ju je primiti smatravši da je uloga glavna. Glumila je Ena nakon suradnje s Antunom Vrdoljakom i priležnicu slavonskog hajduka Čaruge u istoimenom filmu Krste Papića iz 1991. Glumila je potom u remakeu legendarnog Trećeg čovjeka Carola Reeda, nazvanom Treća žena u režiji Zorana Tadića. Slatku ulogu glavne glumice telenovele koje su tih godina bile nadzemaljski hit odglumila je u šarmantnoj komediji Snježane Tribuson, Tri muškarca Melite Žganjer. Partnera joj je glumio tada mlađahni Filip Šovagović, pokojnog Šove sin.

U nacionalnom teatru HNK odglumila je sve što se dalo odglumiti od klasičnih grčkih antičkih heroina preko opet sudbonosne barunice te inih Krležinih ženki do Hedde Gabler Henrika Ibsena.

Te sam milenijske 2000. godine imala tek dvadeset jednu. Ostala sam frapirana kao svako senzibilno čeljade neobičnom gotovo antičkom sudbinom lijepe hrvatske glumice. Netom se eto bila udala za dugogodišnjeg partnera u kako se sjećam tamnoplavoj haljini, širokoj jer bila je u visokoj trudnoći. Neki su tada rekli da tamna boja haljine nosi nesreću. Što su oni znali. Malenu je Lanu rodila u srpnju milenijske godine a jedini profi foto session s malenom odradila je netom poslije. Bila je iskreno sretna, očito se vidjelo na fotografijama ženskog magazina. Uslijedila je kobna Gospa, bračko mjesto Splitska i neočekivana velika tragedija kada u suludoj automobilskoj nesreći tada četrdesetogodišnja Ena pogiba. Kosnulo me to žensko tragično životno pismo koje je završilo prije očitog očekivanog kraja, pismo koje je naslućivalo tragediju jer Ena je izjavljivala kako se strašno boji automobila. Što li je život, što li je smrt. Danas je se novinari sjete na Veliku Gospu ili kad uhvate rijetku fotografiju njezine kćeri koja frapantno podsjeća na nju. Godine idu a da li bi Ena bila zvijezda u današnje potpuno drugačije doba to ne znamo.

Sjećam se krajem devedesetih vidjela sam ju ovlaš u prolazu, nosila je dugačku bundu, imala njegovanu plavu kosu i širok osmijeh. Negdje je žurila, valjda znajući da nema puno vremena.