Ivan Ratkay

[adrotate group="1"]

Piše: Marko LESKOVAR

Ivan Rattkay, rođen je u slovenskome Ptuju ( 1647. ) koji je tada bio područje austrijske, carske Štajerske. Bio je ugledne plemićke krvi, barun, značajni misionar, isusovac, svećenik, kartograf i putopisac  na području Meksika.   Bio je i sin tadašnjeg grofa Petra IV. Rattkayja, te grofice Ane Konstancije ( rođ. Stratenpach ) . U to teško vrijeme, završen je okrutni tidesetogodišnji rat ( 1648. ) koji je zaključen Westfalskim mirom. To je bilo i vrijeme pontifikata pape Inocenta X. Postao je i miljenik austrijskog cara Leopolda I. na samom carskom bečkom dvoru. Polazio je gimnaziju u isusovačkom kolegiju. Boravio je i u isusovačkom novicijatu od ( 1664. ) na području spomenutoga carskoga Beča.

Dobro je poznavao njemački, francuski, talijanski i latinski jezik. Dvije godine je boravio u novicijatu, te je zatim tri godine studirao filozofiju u Grazu.  Predavao je kao profesor u gimnaziji na području Gorice ( 1670. – 1671. ) . te ( 1672. ) u Zagrebu. Isusovačku, poznatu crkvu sv. Katarine, na gornjem gradu  u Zagrebu, darovao je sa srebrnim svijećnjacima, nakon smrti oca. U Grazu je završio i četverogodišnji studij teologije. Za svećenika je zaređen, primivši drugi stupanj sv. reda (  1676. ) . Na području Judenburga, imao je zadnju godinu isusovačke formacije. Odrekao se svoga dioništva ( 1677. ) u posjedu poznatog Velikoga Tabora, Malog Tabora, Starog Dvora, Susedgrada , Ljutomera ( Štajerska ) …  Iste godine, predavao je etiku u Linzu. General isusovačkog reda, trebao je ( 1678. ) nove misionare. Tako je i Ivan Rattkay izabran za prekooceanskog misionara, te se njegovom odlasku u misije, obradovao i sam austrijski car Leopold . U misije je otišao ( 1680. ) . Domorocima je zabranjivao raskalašen i nemoralan život. Rado je dijelio i ono najzadnje svoje, što je imao kod sebe. Poznati Katolički list u Hrvatskoj , pisao je ( 1906. ) o nekim događajima koje je Ivan opazio na području Meksika. Jedan svoj izvještaj, poslao je i u sam Rim. Opisivao je biljni i životinjski svijet,  način života tamošnjih domorodaca, njihova praznovjerja i običaje. Domoroci nisu voljeli živjeti u blizini novih kolonijalista. Austrijski car Leopold I. zaželio mu je Božji blagoslov. Ivana Rattkaya, otrovali su domaći indijanci. Kao misionar, stigao je  u Meksiko ( 1680. ) na područje pokrajine Tarahumari. Napisao je nekoliko izvješća o putovanjima u misije, krajevima i običajima starosjedilaca. Napravio je kartu spomenute pokrajine Tarahumare sa označenim geografskim širinama i dužinama, te stranama svijeta, misijskim postajama i španjolskim utvrdama. Karta je sadržavala i mjesta indijanskih plemena, te planine i rijeke. To je ujedno i najstarija karta  meksičke pokrajine. Izrađena je ( 1683. ) . Izvornik se čuva u središnjem isusovačkom arhivu na području “ vječnoga grada “ Rima . Duhovni velikan i plemić velikoga srca, umro je ( 1683. ) na području Meksika. Bila je to godina velike Turske navale turskoga mača, pod samim  Bečom.