Fuglinski: Dan koji ne smije “pasti” u zaborav

[adrotate group="1"]

Na današnji dan 1992. godine dogodila se velika bitka na posavskom području, o čemu nam svoja zapažanja iznosi Antun Fuglinski u djelu “Sjećanja ratnika”. Danas prigodno donosimo priču “Dan koji ne smije “pasti” u zaborav”.

DAN KOJI NE SMIJE «PASTI» U ZABORAV…

…Prvih ratnih dana na crti nije bilo nekih značajnijih borbenih djelovanja, osim povremenog pješadijskog provociranja s obje strane.
Ne vidimo neprijatelja, vjerojatno ni on nas, ali to nije razlog da s vremena na vrijeme pripucamo jedni na druge, onako reda radi, da druga strana zna da smo tu.
Ova nasumična razmjena vatre bila je «dobra terapija» za neutraliziranje straha, kojeg je, ovisno od stanja na crti, bilo u većim ili manjim količinama.
Međutim, 10. svibnja 1992. godine donjokladaračka zemlja biva natopljena garevačkom krvlju. Te, s pravom mogu kazati «krvave nedjelje», u izravnom oružanom sukobu s neprijateljem, koji je došao iz smjera Bos. Miloševca, izgubili smo dva garevačka viteza, dva dragulja – Ivu Tokića i Antu Gagulića.
Crta je izdržala, ali je «pala» krv.
Među braniteljima tuga, muk i nevjerica. Zauvijek odoše dva mlada života.
Više nema natrag, naprijed se ne može, zemlja tvrda, a nebo visoko…

Herojima Domovinskog rata koji vjerno i vječno čuvaju moj Garevac, moju Modriču, moju Posavinu vječna slava i hvala.

P.S. Boli uvijek, ali u dane koji dolaze najjače…

Iz knjige “Sjećanja ratnika” Antuna Fuglinskog