DUHOVNI VELIKANI – SV. JOSIP KUPERTINSKI

[adrotate group="1"]

Piše: Marko LESKOVAR

( Guseppe Maria Desa ) sv. Josip kupertinski, rođen je ( 1603. ) u tadašnjoj Cupertini ( Italija). Rodio se u štali, kraj vola. Zvan je i leteći svetac, jer je mistično lebdio iznad oltara ( za vrijeme sv. Mise ). Unatoč nikakve visoke intelektualne sposobnosti i bez realnog izgleda da postane svećenik, postao je sveti svećeniik, omiljeni svetac i levitirajući svetac!. Josipa Kupertinskoga, sv. Padra Pia i Hrvata sv. Leopolda Mandića povezuju interesantne stvari – pripadali su redu kapucina ( bili su u Italiji ) doživljavali su ponekad poniženja ( na neki način slikovito simblično rečeno -“ šok terapije“ ) – velike šokantne neugodnosti od neke braće, imali velike fizičke ili intelektualne poteškoće, bili su vrlo ponizni i u svemu su služili druge, a imali su i mnoge nadnaravne darove. Bili su mistici! Unatoč ljudskim mjerilima , koja su za te svece odredili najniže poslove, sva trojica su postali natprosječno sveti! Sveti Josip Kupertinski se štuje kao zaštitnik studenata i đaka. Bio je na neki način mentalno zaostao ( osoba sa posebnim potrebama. ) Živio je ne samo siromašno, nego se u đačkim danima veoma ozbiljno razbolio, toliko da je oko pet godina bio prikovan uz krevet. Moguće je da je njegova intelektualna zaostalost bila posljedica . Nije uspijevao savladati ni najjednostavnije programe. Svim je srcem želio postati svećenik, ali ga nitko nije htio primiti zbog slabih intelektualnih sposobnosti . Najprije su ga odbili konventualci, a poslije su ga primili kapucini, s tim da su ga prije dovršetka novicijata ( otpustili sa razlogom da je neprikladan! ) Ujak Donato Caputo, bio je redovnik konventualac, koji je utemeljio samostan u Grottelli. Vidjevši Josipovu ustrajnost i gorljivu pobožost, odlučio ga je primiti u zajednicu kao trećoredca i poslužitelja braći. S vremenom je položio redovničke zavjete, potom je i ređen za svećenika ( 1628. ). Često mu se događalo da je u kontemplaciji ( za vrijeme mise) doživljavao različita duhovna, mistična stanja, koja su postala uočljiva zajednici i vjerničkom puku. Znao je levitirati, uzdići se iznad zemlje ili oltara ( doživljavao je mistična iskustva u sjedinjenju s Bogom po euharistijskoj žrtvi. ) Josip je često padao u ekstazu ili zanos i lebdio u zraku. Kad bi se to dogodilo u vrijeme svete Mise, misa bi potrajala i pet sati. U Asizu je bio 14 godina. Tada je Josip premješten u kapucinski samostan sv. Lazara u Pietrarubbiu kod Macerate. Kapucini su dobili nalog da paze na njega kao na zatočenika. Razgovarati je smio samo s redovnicima i slaviti svetu Misu. Bilo mu je zabranjeno primati posjete ili pisati pisma. Papa Aleksandar VII. donio je odluku ( 1656. ) da se Josip može vratiti braći konventualcima u samostan sv. Franje u Osimo . Zbog levitacije je išao pred crkveni istražni sud, koji je trebao provjeriti autentičnost ekstatičnih stanja. ( uzdignuo se za zemlje čak i pred sudom! ). Poslan je iz Grottella u drugi samostan, u Asizu. Tu je također nastavilo levitirati i na njemu su bile vidljive druge Božje milosti. Premješten je ponovno, najprije u Pietrarubbiju, kasnije u Osimo u središnjoj Italiji, ( blizu luke Ancone. ) Ondje je činio mnoga čudesa, živio kreposno, i pokornički. Umro je u samostanu ( Osim ) 18. rujna ( 1663. ). Taj dan je kasnije proglašen za spomendan. Svojim životom i djelovanjem, pokazao je da svaki čovjek, milošću Božjom, može postati svet. Proces za ispitivanje Josipove svetosti, vodio je pravnik Prosper Lambertini koji će kao papa Benedikt XIV. ( 1753. ) potpisati dekret o Josipovoj beatifikaciji ( postao je blažen ). Svetim ga je proglasio papa Klement XIII. ( 1767. ). Zaštitnik je đaka i studenata.

Mershman, Francis. “St. Joseph of Cupertino.” The Catholic Encyclopedia. Vol. 8. New York: Robert Appleton Company, 2014.

SV. JOSIP KUPERTINSKI, Alfio Giaccaglia, glasnik sv. Antuna padovanskog, Zagreb,Veritas, 2011.