Adalbert Rebić

Piše: Marko LESKOVAR

Rođen je u Klancu Humskom ( Hum na Sutli ) u župi Uznesenja BDM , na području hrvatskoga zagorja , od oca Adalberta i majke Marije . Gimnaziju u Zagrebu , pohađao je od ( 1948 . – 1956 . ) . Filozofiju je studirao u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu “ Papinskog sveučilišta “ Gregorijane u Rimu ( 1956 . – 1961. )  gdje je također ( 1961 . – 1965. )  studirao i teologiju . Studirao je i  biblijske znanosti  na Biblijskom fakultetu “ Papinskog biblijskog instituta “ u Rimu ( 1965 . – 1968 . )  gdje je postigao magisterij , te doktorat iz biblijske teologije . Na Katedri Svetog pisma Starog zavjeta  u Zagrebu , predavao je od ( 1969 . ) . Za svećenika je zaređen ( 1964 . )  u Rimu , primivši drugi stupanj sv . reda u vrijeme pape Pavla VI .  Imenovan je i prebendarom zagrebačke katedrale ( 1970 . ) te je tu službu obavljao preko 40 godina . Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu , bio je profesor biblijskih znanosti , te hebrejskog , aramejskog ( jezika kojim je govorio Isus ) sirijskog i arapskog , te biblijske arheologije ( 1968 . – 2007 . ) . Izabran je i za pročelnika Katedre filozofije ( 1996 . ) . Ponekad je predavao i na bogoslovnim učilištima u Zadru ( 1969. – 1970. ) te u Đakovu ( 1971 . – 1978. ) . Predavao je hebrejski jezik i kao izborni predmet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu , te na fakultetu za elektrotehniku i računarstvo . Na hrvatski je prevodio sa njemačkog , francuskog , španjolskog  i  talijanskog jezika . Bio je zaista veliki poliglota . Dao je  upečatljiv doprinos obogaćenju  duha hrvatskog jezika . Kao lektor hrvatskog prijevoda proroka Jeremije , Ezekijela i knjige Tužaljki , sudjelovao je u poznatome prijevodu Biblije na hrvatski jezik  ( 1968.  ) . U izdavačkoj kući “ Kršćanska sadašnjost “ bio je urednik biblijskih izdanja i njezin direktor ( 1968. – 2009. ) . Od ( 1971. – 1995. )  bio je glavni urednik popularne Bogoslovske smotre , te ( 1972 . -1992 . ) tajnik teološko – pastoralnog tjedna . Predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta , postao je ( 1972 . ) . Kao glavni urednik Religijskog leksikona u Leksikografskom zavodu “ Miroslav Krleža “ imao je također svoj ugled . Postao je i član društva “ Hrvatskih književnih prevoditelja “  i član društva “ Umjetnika Hrvatske “ . Član Papinske međunarodne marijanske akademije , bio je od ( 1980 . ) a od ( 1990. ) član židovskog kulturnog društva “ Šalom Freiberger “ . Kao Marijin štovatelj , napisao je upečatljiva djela  “ Advocata Croatiae “  ( 1981 . )  i “  Ljekarnica nebeska hrvatskoga naroda “ ( 2001. )  .  Vrlo je značajna njegova uloga od ( 1991. – 1995 . )  jer je tada bio  predstojnik Vladinog Ureda za prognanike i izbjeglice  a zatim ministar u Vladi , zadužen za humanitarna pitanja. Odlikovan je visokim hrvatskim državnim odličjima , dobio je priznanja  i od “ Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti “ . Objavio je ( 2012. ) knjigu “ Sve moje izbjeglice “ u kojoj je zorno opisao zbivanja za vrijeme Domovinskog rata , te   zbrinjavanje prognanih iz Hrvatske i BiH . Knjiga sadrži dokumente u kojima se vidi da je Hrvatska zbrinjavala stotine tisuća prognanika i izbjeglica . Sadrži dokumente i iz tzv. “ Krajine “  koji pokazuju evakuaciju srpskog stanovništva za vrijeme akcije “ Oluja “. Bio je i svjedok u Haagu , za obranu hrvatskih generala iz Bosne i Hercegovine ( S . Praljka , Jadranka Prlića, Brunu Stojića , Milivoja Petkovića …) . Organizirao je preko 100 hodočašća Hrvata  u Izrael . “ Društvo hrvatskih književnika “ dodijelilo mu je ( 2010. ) nagradu za životno djelo . Autor je velikog broja, vrijednih znanstvenih i stručnih radova , te oko 40  knjiga . Umro je ( 2014. ) u Zagrebu , te je pokopan na poznatome zagrebačkome Mirogoju . Sprovodne obrede i misu zadušnicu u crkvi Krista Kralja , vodio je pomoćni zagrebački biskup , monsignor , dr . Ivan šaško .