Zaštitnik Hrvatske – Sveti Josip

[adrotate group="1"]

Sv. Josip zaručnik je Blažene Djevice Marije i Isusov zemaljski otac i hranitelj. Riječ “Josip” hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”. Prema Evanđeljima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, te je po njemu i Isus postao Davidov potomak. Često se postavlja pitanje je li Josipovo očinstvo samo ”takozvano” ili je stvarno. Papa Ivan XXIII. u buli ”Redemptoris custos” govori o pravom i stvarnom Josipovom očinstvu, ali to očinstvo ne izvodi po biološkom začeću nego po prihvaćanju. U evanđeljima je Isus četiri puta nazvan sinom Josipovim – Josip je bio zakonski Isusov otac, ali i ”Otac po Duhu Svetom”, to jest po pozivu Božjem da bude otac Isusu. 

Piše: Veronika PEIĆ

Evanđelja opisuju sv. Josipa riječju ”tekton”, što u prijevodu znači tesar, drvodjelja; dok se na grčkom jeziku ta riječ prevodi kao umjetnik u radu s drvom.

Sv. Matej kaže za njega da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Živio je skromno u gradiću Nazaretu u pokrajini Galileji na sjeveru Palestine i svojim radom je uzdržavao sv. Obitelj. Josip se posljednji put spominje u evanđeljima kad je Isus imao 12 godina.

Sv. Josipa nazivaju i šutljivim svecem jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio, ali to ne umanjuje njegovu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka i u odgoju Njegovog Sina.

Takav Josip uzor je i poticaj svim ljudima i danas da i sami nauče cijeniti šutnju i da ne budu tek ljudi govora, jeftinih riječi, nego ljudi djela i rada.

Sv. Josip primjer je povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Bog, preko anđela, priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i njihovom zajedničkom životu, te ne oklijevajući usklađuje svoje želje i zamisli s voljom Božjom. On to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu nego zato jer ima povjerenja u Boga svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje.

No, vratimo se na početak priče. Josip iz Nazareta bio je zaručen s Marijom, kćeri čovjeka po imenu Eli. U biblijsko doba zaruke su se smatrale gotovo jednako ozbiljnom vezom kao brak. Znao je da je njegova odabranica bogobojazna djevojka koja se u svemu drži Božjeg zakona. Kad je čuo da je trudna, srušio mu se svijet. Budući da mu je bilo stalo do Marijine dobrobiti, namjeravao se potajno razvesti od nje kako bi je poštedio javne sramote. Zato kad je Bog vidio s kojom se dilemom Josip bori, poslao mu je anđela koji mu je u snu objasnio da je Marija zatrudnjela po Svetom duhu i da će sin kojeg će roditi ”spasiti narod svoj od grijeha njihovih”. Ohrabrio ga je riječima: ”Ne boj se dovesti kući Mariju, ženu svoju” (Mat. 1,18-21). Josip je bio pravedan čovjek koji je vjerno služio Bogu, stoga je postupio po anđelovom nalogu. Na sebe je preuzeo zahtjevnu zadaću.  

Kad je rimski car Herod, koji je u to vrijeme bio na vlasti, naredio da se u cijelom Carstvu popiše stanovništvo, Josip se sa svojom ženom, koja je već bila u poodmakloj trudnoći, zaputio u Betlehem, grad iz kojeg je potjecala njegova obitelj. Nakon popisa stanovništva, Josip i njegova obitelj nisu se mogli vratiti u Nazaret, već su se nastanili u Betlehemu, u blizini Jeruzalema. Bili su siromašni, ali Josip je činio sve što je bilo u njegovoj moći da svoju obitelj zaštiti od neimaštine i nedaća. A onda im se, kad je Isus imao otprilike godinu dana, život opet iznenada promijenio. Opet su morali bježati u Egipat. Po svoj prilici, nisu tamo dugo ostali jer je anđeo Josipu prenio vijest o Herodovoj smrti te se on sa svojom obitelji vratio u svoju postojbinu.

Dakle, Josip je dobar primjer svim roditeljima. Kad je čuo da njegovoj obitelji prijeti opasnost, sve je ostavio po strani i odrekao se vlastite udobnosti kako bi zaštitio svoju ženu i dijete. Brigu za obitelj nedvojbeno je smatrao svetom dužnošću koju mu je povjerio sam Bog.

I danas očevi imaju veliku odgovornost. Svojoj djeci trebaju pružiti ljubav i osjećaj sigurnosti te im pomoći da se zbliže sa svojim nebeskim Ocem. Josip je dobar primjer i roditeljima koji imaju pastorke ili usvojenu djecu. Ako razmišljaju o tome kako se on ophodio s Isusom, nesumnjivo će svakom djetetu pokazati da je posebno i da ga vole.

Sv. Josipa štovali su i mnogi sveci kao što su sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Toma Akvinski, papa Siksto IV, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski i mnogi drugi sveci.

Svetkovina sv. Josipa u Katoličkoj crkvi slavi se 19. ožujka, a sv. Josip Radnik 1. svibnja.

Hrvatski Sabor proglasio je sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske domovine 1687. godine.