William Faulkner – američki Nobelovac bez skrupula

Piše: Ivan VRLJIĆ

Na dan, 6. srpnja 1962. godine svjetsku i američku književnost napustio je osobit čovjek – nobelovac William Faulkner. Div američke književnosti, kako mu vole tepati mnogi stručnjaci, bio je više nego osobit pisac poznat po kontroverznom životu i gomilanju dugova, a spasio se zahvaljujući Nobelovoj nagradi za književnost i govoru koji je uslijedio nakon proglašenja. Taj je govor bio više nego proročki, a ukazivao je na hladnoratovske podjele, jaz između siromašnih i bogatih, nepravedne raspodjele ekonomskih resursa i loš položaj američkih poljoprivrednika. Iako je rastom bio nizak; svega 165 cm, u Williamu Faulkneru čučala je, što bi se reklo, gromada od čovjeka. Pisac američkoga juga, William Faulkner rodio se 25. rujna 1897. godine u New Albanyu, u Missippiju. Sklonost prema književnosti i umjetnosti Faulkner može zahvaliti dvjema ženama, mami Maud i baki Leili Butler. Obje su bili slikarice i fotografkinje, pa je William ispočetka volio crtati, a kasnije pisati pjesme. Odmah do njih bila je kućna dadilja, Afroamerikanka Caroline Barr koja je odgajala maloga Williama u svemu i koju je nazivao mammy. Prvi životni udes i ljubavni neuspjeh, koji će kasnije biti ljubavni uspjeh, William Faulkner doživio je s Estellom koja se kasnije udala za drugoga čovjeka, a koju će sudbina opet spojiti sa slavnim piscem. Slomljena srca pisac utjehu traži u umjetničkom poroku zvanom alkohol, ali je imao sreću u to vrijeme ljubavnih jada sresti odvjetnika koji je bio impresioniran poezijom mladića s američkoga juga. U to je vrijeme William Faulkner radio u tvornici pušaka popularnoga naziva Winchesterke. Zov rata bio je velik, te se William pridružio kao doborovoljac britanskom Royal Flying Corpsu 1918. godine. Da bi bio što dosljedniji Englez, mijenja prezime u Faulkner, a pravo je piščevo prezime bilo Falkner. Mijenja naglasak u engleski i hvali se sudjelovanjem u ratnim zgodama, kojih zapravo nije bilo, da bi impresionirao ostale. Prve pjesme objavljuje u fakultetskim novinama i osniva dramsku sekciju. Ozbiljnije je pisanje usporedno počelo kada je odustao od fakulteta i počeo raditi u pošti i tu se nije proslavio jer je kućne adrese redovito promašivao zbog svakodnevne alkoholiziranosti. Prvo književno priznanje dolazi izlaskom zbirke pjesama Mramorni faun, a tiskana je ukupno u 1000 primjeraka. William je zbirku posvetio svojoj majci. Prvi je prozni uradak roman Vojnikova plaća kritika dobro primila, te je pisac odletio do Italije i Francuske i živio nekoliko mjeseci u Parizu. Roman je tiskan u 2500 primjeraka. Vratio se u domovinu, u New Orleans i susreo prijatelja pisca i pijanca Sherwooda Andersona koji mu je postao prijatelj od boce jer su pili u vremenskom intervalu od podne do jutra. Najveće je književno priznanje u američkom proznom stvaralaštvu William Faulkner doživio izlaskom romana Krik i bijes 1929. godine. U međuvremenu je William obnovio ljubavnu romansu sa starom ljubavi Estelle koja ga nije htjela prije i zbog koje se propio, a koja je onda trčala za njim nakon rastave sa zakonitim suprugom. Vjenčali su se i u braku su dobili dvoje djece, Malcolma i Victoriju. Treće su dijete nažalost izgubili jer se rodilo dva mjeseca prerano i živjelo samo devet dana. Roman Krik i bijes proslavio je slavnoga pisca tim više što je proglašen jednim od sto najboljih romana ikad pisanih na engleskom jeziku. U Williamu su se dodatno probudile dvije zlokobne stvari; alkohol i fatalne žene. Životni ga udes također nije mazio i još ga je više otjerao u alkoholnu ovisnost nakon smrti njegova brata Deana u 28. godini života u avionskoj nesreći. Bratovu je ženu, koja je ostala trudna, William Faulkner financirao cijeli život. Od alkohola je slavnoga pisca spašavala tajnica i ljubavnica koja ga je otrgnula od ovisnosti, ali pritom izazvala ljutnju i ljubomorne ispade supruge Estelle. Tada nastaje Faulknerova aktivnost u Hollywoodu i roman Abšalome, sine moj iz 1936. godine. Faulknerova je faza u Hollywoodu bila isključivo scenarističke naravi. Problemi dugovanja bili su dominantni u to vrijeme i prestali su tek 1949. godine najvećim književnim priznanjem, Nobelovom nagradom za književnost. Odbor za dodjelu smatrao ga je jednim od najvažnijih američkih književnika. Na inaguraciji je govorio dubokim i piskutavim glasom da ga nitko nije razumio, ali se njegov govor smatra najuspješnijim ikad. Nagradu je preuzeo u pratnji kćeri Jill. Odmah poslije prizanja dobio je Pulitzerovu nagradu i mnoge druge nagrade. Slijedi faza flerta s jednom djevojkom koja je pisala romane i još mnoge druge nelagode. Iako je ostario, zadnje godine života proveo je u lovu i jahanju. Zadnjih je godina života bio izrazito popularan kao ambasador američke kulture u Europi, Japanu i Južnoj Americi. Književnik bez premca u američkoj književnosti umire 6. srpnja 1962. godine u 64. godini života, a poplave sućuti dolaze sa svih strana svijeta. Zanimljiva je anegdota kada je odbio poziv na večeru kod Jackie Kennedy riječima: Dalek je to put da bih jeo. Poruka obitelji tijekom sprovoda William Faulknera bila je jasna: Dok ga ne pokopamo, on pripada obitelji. Poslije toga, on pripada svijetu.