Vladimir Vidrić (1875. – 1909.)

Piše: Sanja PAŽIN

Vladimir Vidrić jedan je od najistaknutijih ilirika hrvatske moderne. Rođen je 30. travnja 1875. u imućnoj građanskoj obitelji. U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju. On je bio jedan od vođa prosvjedne skupine koja je spalila mađarsku zastavu prigodom dolaska cara Franje Josipa u Zagreb. Studirao je pravo u Pragu, Beču i Grazu.

Pjesme je počeo pisati još za vrijeme gimnazijskih dana, ali pravim književnim početkom smatra se pjesma „Boni mores“ objavljena u Vijencu 1897. godine. Napisao je 40-ak pjesama koje su većinom uvrštene u njegovu zbirku pjesama „Pjesme“ koju je sam objavio 1907.

Vidrić je bio impresionist s izrazitim osjećajem za likovni segment. Neke njegove poznatije pjesme, koje su danas nezaobilazan dio svake ozbiljnije antologije hrvatskog pjesništva su: „Jutro“, „Adieu“, „Dva levita“, „Ex Pannonia“ i druge. Suvremenici su mu prigovarali tehničku nesavršenost, pogrešne akcente u rimama i stilsku neizbrušenost.

Svojim kratkim životom, bolestan od shizofrenije u Stenjevcu, samo s jednom zbirkom objavljenom u vlastitoj nakladi, iz dana u dan fascinira kritičare i poklonike pjesničke riječi.

Hrvatska skladateljica Ivana Lang uglazbila je nekoliko Vidrićevih pjesama.