Vicko Zmajević

Piše: Marko LESKOVAR

Vicko Zmajević , rođen je ( 1670 . ) u malenom  Perastu . Bio je pjesnik , pisac , političar , mecena , ljubitelj kulture , glagoljice i hrvatskog jezika , te nadbiskup dviju nadbiskupija . Tadašnju filozofiju i teologiju , studirao je na “ Collegium de Propaganda Fide “ u “ vječnome gradu “ Rimu . Vrlo dobro je poznavao latinski , talijanski , te pisao teološke i dogmatske rasprave . Njegov vrijedni pjesnički izražaj , vidi se u djelu “ Corona poetica “ koje napisao u sklopu zbirke “ Musarum Chorus ad laudem Antonii Zeni “ na latinskom jeziku .   Ubrzo nakon studija i primanja sv. reda ,  vršio je službu opata samostana sv. Jurja kraj Perasta . Župnik crkve sv. Nikole u Perastu , bio je od ( 1695 . – 1701 . ) . Tadašnji papa Klement XI . imenovao ga je ( 1701 . ) barskim nadbiskupom , administratorom Budvanske dijeceze ( područje današnje Crne Gore ) i apostolskim vizitatorom za Srbiju , Makedoniju , Albaniju i Bugarsku . Te su zemlje tada bile pod turskom vlašću , te nije bilo lako vršiti , povjerenu zadaću . Odgovorne službe , primio je vrlo mlad , imao je trideset godina . Kasnije je postao i zadarski nadbiskup ( 1713 . ) imenovan od istog pape Klementa XI . Otvaranje sjemeništa za svećenike glagoljaše , nije dočekao . Njegovom intervencijom , kraj Zadra je naseljeno oko 500 izbjeglih katoličkih ( albanskih ) obitelji ,  koje su doselile iz okolice Sladarskog jezera ( jezerom danas prolazi granica Albanije i Crne Gore ) . Tako je nastalo naselje Arbanasi u kojem je pomogao i gradnju svetišta Majke Božje lorettske . Na području crnogorskog Bara , imao je vrlo nesigurne uvjete života , pa se ( 1706 . ) povukao ponovno u Perast . Od ( 1710 . ) boravio je u Kotoru . Nakon što je imenovan za zadarskog nadbiskupa i dalje je imao naslov apostolskog vizitatora za zemlje pod turskom vlašću , te je isti ( 1737 . ) proširen i na područje Bosne . Želio je ostvarenje uporabe glagoljice i hrvatskog jezika u Bogoslužju . U njegovo vrijeme , posredstvom Mlečana , pravoslavno stanovništvo , počelo je naseljavati područje Dalmacije . Zbog toga je pisao rimskoj kuriji , dalmatinskim biskupima , te i samoj mletačkoj vlasti . Njegov interesantni spis “ Zrcalo istine “ ( Specchio della verita ) govori možda najizraženije o tome . Istom temom mogu se pozabaviti oni koje dublje zanima  materija navedenog spisa . Njegovo djelo je i redakcija “ Crkvenog sabora kraj Lješa “ ( Albanija ) koja opisuje tamošnje prilike . Važan je i njegov povijesni doprinos za hrvate Boke Kotorske . Podržao je tiskanje, poznatog djela , dubrovčanina Ignjata Đurđića “ Uzdasi Mandaljene pokornice “ ( tiskano 1728 . ) koje je zapravo i posvećeno zadarskom nadbiskupu . Franjevac Lovro Šitović , posvetio mu je simpatično djelo “ Pisna od pakla “ ( tiskano 1727 . ) . Crkva sv. Donata u Zadru , te glavni oltar u Crkvi  sv. Krševana , obnovljen je upravo  njegovim vodstvom . Bio je Marijin štovatelj , te je za poznatu sliku “ Blaža Jurja Trogiranina “ dao sagraditi kapelu u sklopu crkve “ Gospe od zdravlja “ ( Gospe od Kaštela ) . Dao je podići oltare sv. Filipu Neriju i sv. Franji Asiškom .  Želio je sjemenište za obrazovanje hrvatskog svećenstva , podržavajući glagoljicu ( 1725 . ) te je ( 1735 . ) sagrađena zgrada uz nadbiskupsku palaču . Projekt je dovršio njegov nasljednik , splićanin Mate Karaman , koji je ( 1748 . ) otvorio zadarsko ilirsko sjemenište “ Collegium Illiricum “ . Nadbiskup Vicko Zmajević , umro je  ( 1745 . )