Teofil Velnić

 Piše: Marko LESKOVAR

Rođen je ( 1892 . ) u malenoj Dragi Baškoj , na otoku Krku . Ime mu je najprije bilo Petar , dok je ime Teofil dobio u franjevačkom redu , kojem je pristupio ( 1907 . ) . Osnovnu školu , završio je u rodnom mjestu a gimnaziju na poznatome otočiću Košljunu i Zadru . U red franjevaca , stupio je na istome otoku , koji je pripadao u provinciju “ Sv. jeronima “ te je imala svoje središte u Zadru . U slovenskom Kopru , završio je franjevački novicijat , koji je također pripadao istoj provinciji . U vrijeme komunističke Jugoslavije , koja je metodom terora podizala svoju vlast , samostan u Kopru , pretvoren je u zatvor . Teologiju je studirao u Dubrovniku , gdje je i ( 1914 . ) zaređen za svećenika , primivši drugi stupanj sakramenta sv. reda . Bila je to godina početka najkrvavijeg rata u tadašnjoj povijesti . Upisao je i postdiplomski studij ( 1916 . ) u samome carskom Beču . Tamo je ( 1920 . ) čak doktotrirao teologiju ! Doktorirati  u ono , nije bila baš mala stvar a nije ni danas . Njegova izuzetno posebna disertacija , zvala se “ Idea Messianica Judaeorum tempore Christi “ ( Židovska mesijanska misao u vrijeme Isusa Krista ) . Djelovao je u teško vrijeme , franjevačka provincija je jedno vrijeme , velikim djelom bila pod talijanskom okupacijom . Težina koju je u svojoj plemenitoj duši osjećao , želeći očuvati duhovna i kulturna dobra , mogla se vrlo lako išćitati sa njegovog lica . Kao svećenik i franjevac , vršio je mnoge odgovorne službe . Provincijal je bio od ( 1937 . – 1945 . ) . Preživio je  izuzetno , nezamislivo teško vrijeme II . svjetskog rata . Zbog talijanske okupacije zadarskog samostana sv. Frane , službeno je ( 1939 . ) zatražio da se njegovoj provinciji vrate vrijedne  umjetnine i spisi . Također je sa pravom tražio , vraćanje istarskih samostana provinciji “ Sv . Jeronima “ koji su nakon I . svjetskog rata , pripali pod vlast Mletačke franjevačke provincije . Na franjevačkoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku , više je puta sa prekidima , predavao teologiju ( 1920 . – 1924 . , 1932 . – 1933 . te 1935 . – 1938 . ) . Tu jedno vrijeme bio i presjednik Hrvatskog pjevačkog zbora “ Gundulić “ utemeljitelj dubrovačkog ogranka “ Napredak “ te tajnik i kapelan nadaleko poznatoga društva “ Braća hrvatskoga zmaja “ .  No osim na fakultetu , predavao je i u dubrovačkoj gimnaziji i na Košljunu . Euharistijski glasnik , uređivao je od ( 1926 . – 1936 . ) . No bio je aktivan i u poznatoj “ Bogoslovskoj smotri “ “ Narodnoj svijesti “ “ Novoj reviji “ “ Listu dubrovačke biskupije “ itd … Objavljivao je i monografije svoje franjevačke braće . Predavao je vjeronauk , latinski , francuski , tadašnji prirodopis , nauku o čovjeku , pa čak i zoologiju , na području sjemeništa u Pazinu . Sa talijanskog je preveo “ Mali cvijet iz istre “ o franjevcu Bernardinu Tomašiću . Malo ljudi zna da je sudjelovao u “ kauzi “ za našeg Nikolu Tavelića . Pripadao je klubu esperantista , te je napisao čak gramatiku esperanta na hrvatskom jeziku . Na međunarodnim kongresima , predstavljao je hrvatske esperantiste i da doprinos svjetskoj esperantici . No tu priča o “ velikome fratru “ nije gotova . Naš hrvat , Teofil  u istarskome je Pazinu predavao pastoral , pastoralnu medicinu , moral , dogmatiku i spomenuti esperanto  na “ Visokoj  teološkoj školi “ od ( 1956 . – 1965 . ) . Umro je ( 1967 . ) u Pazinu , koji je poznat i po sjemeništu , svećeniku Boži  Milanoviću … Svoju ljubav prema spomenutom otočiću Košljunu , izrazio je u knjizi “ Košljun kod Punta na otoku Krku “ na kojem  su i u današnje vrijeme , održane mnoge duhovne obnove , te je tamo i pokopan .