Tako je govorio Bekim

Što je značilo biti Bekim u ovom svijetu konzumerizma i izvrnutih vrijednosti? Što je značilo zvati se Bekim u vremenu kada nas je određivalo ime i prezime, u vremenu kada smo osim imena i prezimena često samo broj? Isto se pitao neumorni nomad koji je volio život, ljubav i ljude. Prije svega ljude. Bezbrojne avanture opisane u njegovim knjigama odaju pustolova koji nije samo tražio akciju, jer iza svake te akcije stajao je duboki smisao pravih vrijednosti. Taj koji je školovao cijeli razred u Africi i koji je jednoj Francuskinji pomogao da se vrati u domovinu nemušto svirajući na Trgu bana Jelačića, taj koji je razdijelio stipendiju potrebitijima, bio je neosporni moderni Franjo Asiški.

Piše: Ivana PERIĆ

Nažalost nisam ga upoznala. Nisam s čovjekom pričala. Nisam doživjela njegov mangupski pogled niti bila dijelom brojnih altruističkih čovjekoljubnih stvari koje je napravio. No to ne znači, čitajući i slušajući o njemu da takvog šamana sa Save nisam doživjela u svoj njegovoj biti.

Što je značilo biti Bekim u ovom svijetu konzumerizma i izvrnutih vrijednosti? Što je značilo zvati se Bekim u vremenu kada nas je određivalo ime i prezime, u vremenu kada smo osim imena i prezimena često samo broj? Isto se pitao neumorni nomad koji je volio život, ljubav i ljude. Prije svega ljude. Bezbrojne avanture opisane u njegovim knjigama odaju pustolova koji nije samo tražio akciju, jer iza svake te akcije stajao je duboki smisao pravih vrijednosti. Taj koji je školovao cijeli razred u Africi i koji je jednoj Francuskinji pomogao da se vrati u domovinu nemušto svirajući na Trgu bana Jelačića, taj koji je razdijelio stipendiju potrebitijima, bio je neosporni moderni Franjo Asiški.

Skakao je na glavu u hladnu rijeku isto kao što je na glavu skakao u život, ne držeći se niti za koga, niti za lijanu koja mu je često tek radila omču oko vrata. Jer što znači voljeti život do te granice da te taj život iscrpi ali si dalje nepokoran Franjo Asiški. Što znači voljeti ljubav do te granice da ti zavidi i sama Botticellijeva Venera na pažnji i divljenju. Što znači voljeti ljude, izdvajati ih od pukog broja, doživjeti ih u svoj njihovoj punokrvnosti, žestini i pokretu.

TO je značilo biti Bekim.

I usud je tih Bekima s ovih prostora naoko tragičan, no zreo i iživljen do nesmiljenih granica.

Kako je važno zvati se Bekim znao je i Fehmiu, taj čudnovati glumac koji isto skončaše tragično. Važno je zvati se Bekim Sejranović, i biti sa tuste spore Save, biti razbacan u postrazvodnoj ostavštini vlastitih roditelja i seliti po svijetu kao paket, necijenjen i vječno u potrazi za smislom i ljubavi.

Karitativne njegove vrijednosti samo su potvrda tog velikog imena, ono što je pisao samo je produžetak našeg divljenja a što čaršija priča nije bitno osim kad je unisono pozitivno.

Bosanac s brojnim adresama, koji je bježao u Hrvatsku, pa u Norvešku, pa u Brazil pa u daleku Australiju, na kraju se vratio u rodnu grudu gdje je baš zadnji put skočio u hladnu rijeku. Na glavu naravno.

Žene su uzdisale za modernim Franjom Asiškim koji nije tražio ništa zauzvrat, osim možda da ga se iskreno zavoli. A kažu nije ga teško bilo zavoljeti osim što je često ama baš često nestajao pa biste zaboravili koliko ga volite.

U Norveškoj je iskao Balkan, na Balkanu je iskao Skandinaviju, nemiran i buntovan paket od krvi i mesa, trebao je samo zatreptati tim tamnim očima da se sjetite da ga volite.

Vijest o njegovoj smrti i sad zvuči poput nekog štosa, poput neke neslane šale, mada znao je da umire. Možda je svoj usud znao dosta davno, dok je vlakovima prelazio granice, dok je avionima rušio zvučne zidove i dok je plivao u često tamnoj noćnoj rijeci.Ostavio je iza sebe sijaset objavljenih i neobjavljenih knjiga, dvoje djece i ljudskost. Prije svega ljudskost.