Slava Raškaj – akvarelistica i najveća frajerica u kraju

[adrotate group="1"]


I zaista, ta mlada gluhonijema djevojka, rođena u vremenu koje nije bilo naklonjeno ženama slikaricama, ne samo da je ostavila vrijedan umjetnički opus brojnih akvarela, pejsaža, ulja, crteža, nego je ostavila spomen i primjer današnjoj djeci i mladeži oštećenoga sluha koja svoje mogućnosti nalaze upravo kroz Centar za odgoj djece i mladeži oštećenoga sluha u Zagrebu.
Nažalost, umrla je vrlo mlada, s tek dvadeset i devet godina, tragično skončavši od tuberkuloze i depresije.

Piše: Veronika PEIĆ


Slava Raškaj je hrvatska slikarica kojoj vrijeme ni mjesto rođenja zasigurno nisu bili naklonjeni budući da u vrijeme kad je rođena, 2. ožujka 1887. godine, u malom gradu Ozlju na Kupi, biti rođen gluhonijem značilo je biti mentalno bolestan, čak nadnaravno označen i hendikepiran, te nije davalo previše šanse za napredak. Zato je Slava Raškaj zaista morala biti ”opaka frajerica”, kako joj voli tepati Toni Šarić, direktor Turističke zajednice područja Kupa.

A ona zaista jest bila frajerica jer je usprkos svim poteškoćama postala uspješna akvarelistica čije ime danas povezuje ne samo sve gradske institucije u Ozlju, nego je sam grad Ozalj postao i prvi grad na Kulturnoj ruti impresionizma, i to Vijeća Europe. Radi se o projektu koji ima za cilj povezati mjesta diljem europskog kontinenta na kojima su slikari impresionisti 19. i 20. stoljeća živjeli i radili, i koja su ih inspirirala svojom prirodnom ljepotom, baš kao što Slava Raškaj nas danas inspirira svojom upornošću, talentom, voljom za životom, pa i ljubavlju. Naime, ljubila je mentora Belu Čikoša Sesiju čiju je slikarsku tehniku i primjenjivala ponajviše u akvarelima mrtvih priroda dok se nakon Beča, školovala u Zagrebu na Kraljevskoj ženskoj stručnoj školi.

Grad Ozalj joj se danas odužuje tako što, uz stalnu umjetničku postavu u Zavičajnom muzeju, neprestano smišlja različite projekte, pa tako i projekt koji stvara tri turističke rute Slave Raškaj. Radi se o trosatnoj šetnji brojnim lokalitetima, koji uključuju i umjetničin grob. Zastaje se pritom na autentičnim lokacijama na kojima je Slava Raškaj slikala, te se može vidjeti kako ti lokaliteti izgledaju danas. Na ozaljskom Kaptolu, u blizini njena posljednjeg počivališta, trenutačno se planira i izgradnja interpretacijskog centra Slave Raškaj o čemu ćemo još sigurno čuti u narednim mjesecima.

I zaista, ta mlada gluhonijema djevojka, rođena u vremenu koje nije bilo naklonjeno ženama slikaricama, ne samo da je ostavila vrijedan umjetnički opus brojnih akvarela, pejsaža, ulja, crteža, nego je ostavila spomen i primjer današnjoj djeci i mladeži oštećenoga sluha koja svoje mogućnosti nalaze upravo kroz Centar za odgoj djece i mladeži oštećenoga sluha u Zagrebu.
Nažalost, umrla je vrlo mlada, s tek dvadeset i devet godina, tragično skončavši od tuberkuloze i depresije.