Ponos Posavine: Brigadir Mato Đukić iz Domaljevca

„Svaki dolazak u Domaljevac je primanje nove energije koju može pružiti samo rodni kraj. Provoditi, ovih ljetnih mjeseci vrijeme uz Savu, je najljepši mogući odmor. A što se tiče mog životnog puta koje je u znaku vojske, ako je on za primjer i ako se može smatrati da je moja karijera uspješna, to bi trebao biti poticaj mladima da se priključe Oružanim snagama Bosne i Hercegovine koje pružaju mogućnost za ovako nešto“, poručio je na kraju brigadir Mato Đukić.

Piše: Nada KOTURIĆ                   

Neobičnu životnu priču bilježimo u Domaljevcu. Glavni lik je brigadir Mato Đukić, drugu godinu Vojno diplomatski predstavnik BiH u RH pri Veleposlanstvu BiH u Zagrebu. Ako se zna da BiH ima desetak Vojno diplomatskih predstavnika u sedam država i tri međunarodne organizacije, doći u tu skupinu visoko rangiranih dužnosnika, samo po sebi govori o visokoj dužnosti koju obavlja. Unatoč tomu Mato je skroman i samozatajan, no njegova djela govore zapravo o velikom humanitarcu i domoljubu. Od prvog dana uključuje se kao dragovoljac u 104. brigadu HVO i od tada kreće njegov put budućeg časnika u okviru kojeg je prošao uz ostalo i dvije mirovne misije, u Afganistanu i Demokratskoj Republici Congo.

-U životu mislim da sam sve zaslužio svojim radom i zalaganjem, pa i ovu funkciju koju trenutačno obnašam, započinje razgovor Mato u svojem domu u Domaljevcu gdje najradije provodi svaki slobodni trenutak sa suprugom Marijanom koja ga u svemu prati i potiče. -Upravo je supruga inicirala i probudila moju humanu stranu, osobito nakon poplave u Domaljevcu kada je doslovce Domaljevac gotovo u cijelosti plivao u vodi i sami smo vidjeli koliko raduje kada osjetite da vam netko pomaže. Kada je sve prošlo i za vrijeme dok sam bio u misiji u Africi, upravo na Marijaninu ideju pokrenuo sam akciju pomoći za djecu Afrike. Svoje slobodno vrijeme sam u misiji koristio da  kroz svoj volonterski rad sve organiziram sa nekoliko prijatelja. Krenuli smo u prikupljanje novca za školarinu koja je oko 1 dolar mjesečno da bi učenik jedan mjesec mogao ići u školu. Sve je išlo transparentno, svaka je uplata išla javno preko facebooka i priča je naglo proširena od planirane jedne na tri škole. U jednoj smo školi platili za šestomjesečno školovanje za 220 učenika, u drugoj školi za 50 učenika i u trećoj školi, kada se u UN pročulo za moj angažman, prikupili smo novac za dva mjeseca za preko 300 učenika.

Zanimalo nas je i neka slika koju je Đukić sa posebnim emocijama ponio iz Afrike. Kaže nam, to je svakako kada je djeci donio nogometnu loptu.- Djeci novac ništa ne znači. Oni samo znaju da li  mogu dolaziti u školu. Treba reći da za njih školovanje znači zapravo i hrana jer mnogima je to jedini obrok kojeg dnevno dobiju. Ipak, kada sam im donio loptu, to je bila takva radost, ovacije, pjesma i djevojčica i dječaka da vam to ne mogu opisati.Ono što mi smatramo podrazumijevajućim, za njih je nešto veličanstveno. Nakon misije kada kada sam se vratio kući dobio sam također jednu vijest koja me je učinila ponosnim da sam učinio dobro djelo. Javili su mi da sam proglašen osobom mjeseca u UN misiji MONUSCO u DR Congo, koja je u to vrijeme brojala oko 40.000 pripadnika UN-a. Veliko je to priznanje mojeg rada, priznaje Mato.

Brigadir Đukić je već drugu godinu u Zagrebu gdje obavlja dužnost Vojno diplomatskog predstavnika BiH u RH pri Veleposlanstvu BiH u Zagrebu. Kako je do sada sve dužnosti obavljao krajnje profesionalno, niti ova nije izuzetak. -Svaki dolazak u Domaljevac je primanje nove energije koju može pružiti samo rodni kraj. Provoditi, ovih ljetnih mjeseci vrijeme uz Savu, je najljepši mogući odmor. A što se tiče mog životnog puta koje je u znaku vojske, ako je on za primjer i ako se može smatrati da je moja karijera uspješna, to bi trebao biti poticaj mladima da se priključe Oružanim snagama Bosne i Hercegovine koje pružaju mogućnost za ovako nešto, poručio je na kraju brigadir Mato Đukić.