NARODSKI REČENO: Vrijeme je za promjene “u našem dvorištu”

Miroslav Škoro se u svojoj dosadašnjoj političkoj, pa i onoj diplomatskoj karijeri oslanjao na sebe i svoj profesionalizam. Gradio je put uz HDZ, ali je u jednom trenutku izgleda shvatio da to nije onaj put koji je zacrtao predsjednik dr. Franjo Tuđman tvorac moderne Hrvatske, kojemu je on kao isitnski domoljub težio i teži.

I jednostavno se maknuo. Nastavio se obrazovati, profesionalno napredovati i životno razvijati. A onda je došao jedan trenutak koji je odredio sve. Čovjek kad se nađe na ivici života jednostavno shvati što je život i kakvu on ima misiju u tom životu.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Hrvatska je uistinu zanimljiva zemlja. Postoji toliko neobičnih događaja a događaju se i stvari, koje ćete rijetko vidjeti u nekim drugim zemljama. Ovdje rade umirovljenici, a mladi traže posao i odlaze negdje daleko. Institucije prave zakone, koje ni same ne poštuju. Ljudi postaju patološki bolesnici, a susjedi pored njih jednostavno prolaze, pa čak se i ismijavaju. Bogati se bogate, a siromašniji su sve siromašniji. Svi se pozivaju na želju za promjene, a drvlje i kamenje bacaju na one koji su spremni te promjene i provesti. Svi govore o demokraciji, a malo tko i zna što je demokracija. Ako želite vidjeti kulminaciju nelogičnoga, onda budite u Hrvatskoj i za vrijeme predizborne kampanje za predstojeće predsjedničke izbore koja je već započela, a ako je suditi po novinskim natpisima ona je tu u svom zamahu. Sredstva se ne biraju. Najbolje je kad se udara, pa što god se pogodi dobro je. Ispod pojasa je najbolje.

Čitam najnoviji “Nacional” i ne mogu se čudu načuditi. Na 16., 17., 18. i 19. stranici pod velikim naslovom “Škorini pomagači prijete predsjednici s 200 njenih privatnih e-mailova Mati Radeljiću” autorica piše o nekim tobožnjim političkim makinacijama. Tekst implicira prljavi rat zagovornika predsjedničkoga kandidata Miroslava Škore protiv predsjednice Grabar-Kitarević, ističući tobožnju zakulisanu radnju tima okupljenog oko Škore. Autorici je očito cilj pokušati izjednačiti dosadašnju metodologiju i načine predizborne kampanje s predizbornom kampanjom novog predsjedničkog kandidata i time pokazati da nema razlike među njima. Po mojoj skromnoj procjeni, to je prosto nemoguće.

Miroslav Škoro se u svojoj dosadašnjoj političkoj, pa i onoj diplomatskoj karijeri oslanjao na sebe i svoj profesionalizam. Gradio je put uz HDZ, ali je u jednom trenutku izgleda shvatio da to nije onaj put koji je zacrtao predsjednik dr. Franjo Tuđman tvorac moderne Hrvatske, kojemu je on kao isitnski domoljub težio i teži.

I jednostavno se maknuo. Nastavio se obrazovati, profesionalno napredovati i životno razvijati. A onda je došao jedan trenutak koji je odredio sve. Čovjek kad se nađe na ivici života jednostavno shvati što je život i kakvu on ima misiju u tom životu. To znam iz osobnog iskustva i razumijem Miroslava Škoru.

Vrlo je bitna i Škorina pjesma, koja ga je vinula u orbitu i kojom je postao vječan u životima svojih Hrvata. Svaka od tih njegovih umotvorina ima poruku. Te poruke su pisane slobodarskim duhom, ali i duhom realnosti i istine. Pisane su i stvarane od čovjeka koji poznaje hrvatsku povijest, običaje i tradiciju, pa i mentalitet.

Neizostavna je i njegova osobnost: Uvijek veseo, radostan, nasmijan i bolno iskren, pa koga boli boli. Ne skriva osjećaje. Sve to malo začini humorom, ali poruka je neizostavna i govori tisuću riječi makar se fizički (pisana ili izrečena) sastoji iz samo dvije riječi ili uzdaha: “hm!” Kod Škore svaka riječ, pa i mimika ima svoju poruku. I nisam primijetio da jedno misli, drugo govori a treće radi.

I upravo u tomu i jeste “kvaka”. Čovjek s gore napisanim manirima i kvalitetama jednostavno nespojiv je s mogućnošću nekakvih zakulisanih radnji, ali još argumentiranija je činjenica da njemu to nije niti potrebno, a niti on tako nešto zna. Uostalom, sam nam je u svojoj pjesmi “U mom dvorištu” rekao sve.

Miroslav Škoro ne može i da hoće nikomu zabraniti da mu daje potporu i kad bi htio, a,li krajnje je degutantno koristiti nečije neslaganje s nekim kao tobože njegovu, Škorinu političku metodologiju. Trubadur iz Višnjevca, koji cijeloga života samo naporno radi, uči, ljude zabavlja i doprinosi, za bedastoće jednostavno nema vremena. I podmećanja tipa “on je to zbog toga” u ovom slučaju jednostavno ne piju vodu. Isto se odnosi i na gospodina Radeljića i medijskog gorostasa Bujanca. Što bi jedan Škoro tako koristio one koji mu daju potporu. Škoro je preveliki gospodin da se spušta na takvo niske grane. Uostalom, dobro zna da način dosadašnjeg političkog komuniciranja nije način koji u hrvatskom narodu prolazi. I da su natpisi tipa iz ovog broja “Nacinala” jednostavno medijska potreba biti “zakrpa svakoj krpi”, klasična medijska patka. Svjesni su toga i Radeljić i Bujanec.

Kako stvari stoje, veliki dio hrvatskog naroda je konačno shvatio što znači kada pojedinci kažu kako nam treba “novi Tuđman” i osoba koja zna, može i hoće. Treba nam osoba koja zna bez osobnog bogaćenja, koja može jer zna i koja zna jer hoće da zna na dobrobit svih. I treba nam čovjek, koji se neće “ulizivati”, nego bez obzira što će možda izgubiti po koji glas, jasno reći što misli.

A priče o emailovima i porukama su priče koje pokušavaju “zakuhati”. No, narodski rečeno, naš je narod odavno varen i pečen da bi dopuštao da se i dalje vari i peče na dimu i pepelu.