Matija Divković

[adrotate group="1"]

Svrha Divkovićeva pisanja bila je pružiti kvalitetna i teološki, glede Tridentskoga koncila, ispravna moralno-poučna katolička djela redovnicima i svjetovnjacima. S toga je gledišta on osnivač bosanske teološke škole. Djela su mu prijevodi, preradbe i kompilacije iz srednjovjekovne i poslijetridentske katoličke književnosti: ‘Nauk karstjanski za narod slovinski’ (tzv. Veliki katekizam) objavio je zajedno s pripovijestima ‘Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice, divice Marije’ (1611.)., ‘Nauk karstjanski s mnozjemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi’ (tzv. Mali katekizam, 1616.).

Piše: dr. sc. vlč. Ilija Matanović

Na današnji dan, 21. kolovoza 1631. umro je Matija Divković, hrvatski vjerski pisac. O njegovu životu zna se samo ono što je on o sebi ostavio na naslovnicama i u posvetama svojih djela, koja je pisao u Sarajevu, gdje je 1609. bio kapelan, te u samostanima u Kreševu i Olovu. Sva je djela tiskao bosančicom i to su prve knjige tiskane tim pismom. Zapisano je da je rođen u idiličnom krajoliku župe Jelaške, Borkovica. Danas tu još postoji jedna jedina naseljena kuća. Sa Mandaljenom Jelaškom i Matijom Divkovićem ima se župa Jelaške čime ponositi, samo da li će za par godina kome imati prenijeti svoj ponos, pita se i Matija Divković. Svrha Divkovićeva pisanja bila je pružiti kvalitetna i teološki, glede Tridentskoga koncila, ispravna moralno-poučna katolička djela redovnicima i svjetovnjacima. S toga je gledišta on osnivač bosanske teološke škole. Djela su mu prijevodi, preradbe i kompilacije iz srednjovjekovne i poslijetridentske katoličke književnosti: ‘Nauk karstjanski za narod slovinski’ (tzv. Veliki katekizam) objavio je zajedno s pripovijestima ‘Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice, divice Marije’ (1611.)., ‘Nauk karstjanski s mnozjemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi’ (tzv. Mali katekizam, 1616.). Popularnost i raširenost Divkovićevih knjiga ne samo među običnim pukom Bosne, Slavonije i Dalmacije nego i među glagoljašima i u Dubrovniku (o čemu svjedoče postojeći prijepisi i primjerci knjiga u njihovim knjižnicama) uvelike su pridonijele homogenizaciji i uobličenju jezika hrvatske književnosti u predstandardnom razdoblju.