Juraj Patačić

Juraj Patačić ( Patačić od Zajezde )  rođen je ( 1670 . ) u mjestu Vidovec , nedaleko od Varaždina . Danas je tu i sjedište župe Vidovec sa prelijepom baroknom crkvom . Potjecao je iz obitelji uglednog grofa Nikole i Marte , grofice Oršić . Preci su mu bili skrbnici Zrinskih i zastupnici u tadašnjem Hrvatsko – ugarskom saboru . Bio je u isusovcima , zajedno sa bratom Ivanom , koje je napustio zbog lošeg zdravlja . Za vrijeme zagrebačkog biskupa Aleksandra Mikulića , otišao je  na studije u talijansku Bolognu . Tamo je napisao djelo “ Heroes Ungarico Illyrici ” i povijest kolegija “ Gloria collegio Ungarico Illyrici ” .  Nakon što je tamo završio studij teologije , uskoro je imenovan rektorom Hrvatsko – ugarskog kolegija.

Zagrebački kanonik , postao je ( 1699 . ) . a bio je i varaždinski arhiđakon . Đakovačko , bosanski biskup , postao je ( 1703 . ) sa svega 33 godine ! Crkvu sv. Mihovila u Osijeku , posvetio je ( 1704 . ) upravo mladi biskup Juraj . Luku Natalija , posvetio je za biskupa , te je isti postao biskup Beograda . Dao je sagraditi biskupski dvor od drveta , koji je služio još pedesetak godina . Đakovo nije imalo katedralnu crkvu , te je mladi biskup Patačić , Božju službu vršio u franjevačkoj župnoj crkvi . Kraj iste crkve , stanovao je sa kapelanom Đurom Radoševićem , tadašnjim kapelanom . Mnoge tisuće djece , primilo je sakramenat sv. potvrde , po njegovim rukama . Na mjestu ruševina stare katedrale , dao je sagraditi katedralu sv. Petra i Pavla . Zvono u čast sv . Mihovila , koje je obješeno na toranj đakovačke katedralne crkve , blagoslovio je upravo biskup Patačić .  Njegov brat Baltazar , postao je “ veliki župan “ tadašnje Virovitičke županije . Na području Đakova , grof Nesselrod , primio je po njegovim rukama sakramenat sv . reda , kojeg je zaredio i  za biskupa ( primio je treći stupanj sakramenta sv . reda , puninu sv . reda ) . Tako je isti uskoro postao pečuški biskup . Posvetio je crkvu i veliki oltar u Aljmašu ( 1715 .) na čast Blažene Djevice Marije . Tada je to bilo mjesto družbe Isusove , tj. isusovaca . Franjevci iz samostana u Kopanici , stigli su prvotno iz Bosne , pod pritiskom turskoga mača , ( Modriča ) te ih je biskup smjestio u drveni samostan ( 1714 . ) . Dao je podignuti i crkve u Gorjanima , Vrbici i Vrpolju , koje je poznato iz domovinskog rata . Prva sinoda “ bosanske “ biskupije “ održana je ( 1706 . ) u Đakovu . Na toj sinodi bili su nazočni i predstavnici srijemske biskupije. Austrijski car Leopold I . zapovijedio je ( 1703 . ) da se biskupu preda Đakovo , posjed Tvrđa i oko 55 sela , od kojih su skoro polovica još bila pusta od posljedica turskog tlačenja . Pusto je bilo i tisuće jutara tamošnje zemlje . Tu su se stoljećima njegovali čisti konji , lipicanci itd . Bosanski i srijemski biskupi , imali su konje na svojim posjedima , još iz vremena hrvatsko – ugarskog kralja Kolomana , koji im je ( 1239 . ) darovao posjede . Darovnicu je ( 1244 . ) potvrdio i poznati kralj Bela IV . Stoga je biskup Patačić već ( 1706. ) obnovio  višestoljetnu tradiciju uzgoja konja , koja je opustošena pod Turcima , te je nabavio konje čak i iz Carigrada .Volio je hrvatski narod , sa kojim je živio i u kojem je djelovao . Umro je ( 1716 . ) u Đakovu . Pokopan je u kripti franjevaca , dok mu je ( 1775 .) tijelo preneseno u novu kriptu