Je li nas strah od koronavirusa zbilja paralizirao i učinio boljima nego što stvarno jesmo?

[adrotate group="1"]

Piše: Ivan VRLJIĆ

Kataklizma naziva koronavirus i dalje dominira na naslovnicama i u medijima diljem svijeta. Propisuju se karantene i stroge izolacije svima nama, a mjere opreza sve su veće. Budale će ostati budale i ignorirat će mjere opreza. Oni će i dalje roštiljati na otvorenom i pozivati još budala da to čine u većem broju. Potres u Zagrebu kataklizma je i poziv čovječanstvu da se zapita kamo mi ustvari idemo. Prazne police i ljudska sebičnost ne mare i ne pitaju za bolesne starce u mirovini koji nemaju dovoljno sredstava kako bi opremili smočnicu za vrijeme izolacije uzrokovane pandemijom koronavirusa. Oni su zadnja rupa na svirali na žalost svih nas koji hoćemo i želimo reći da smo ljudi. To što ćemo mi namiriti brašnom obitelji ne pita nas kako i hoće li oni moći imati dovoljno zaliha za vrijeme krize. Svjetska je ekonomija uzdrmana samom pomisli da situacija izmakne kontroli i da se svi mi u karanteni u kućama zadržimo otprilike tri mjeseca kako neki prognostičari predviđaju. Sve je to podnošljivo u odnosu na sebičnost i nepravdu većine. Društvene mreže i mlade više ne fasciniraju putovanja svijetom, a influenceri su gotovo na aparatima za oživljavanje umjesto respiratora. U ovom vremenu, kada korizma očituje pokoru i odricanje, smognimo snage pomoći onim najpotrebitijima koji se zovu starci, bolesni i trudnice. S trudnicama nam valja opreznije savjetima i suzbijanjem panike. U širenje panike ponekad utječu mediji pretencioznim naslovima o mrtvima. Za medije volim reći da su glas javnosti kada svako zvono umukne i da svojim istinitim i pravovremenim obavijestima mogu dosta toga izvesti na dobro. Hrabrimo naše ljude na terenu! Prvenstveno, hvala doktorima, zdravstvenim radnicima, prodavačicama, novinarima, svećenicima, profesorima, nastavnicima, poštarima. Zapravo hvala svima onima koji su u ovoj krizi očitovali ljudskost i spremnost pomoći drugima u potrebi. Sada će i svaka država osjetiti kada granice budu zatvorene i kada će morati ovisiti o sebi. Na to apeliram i ranije u vlastitim tekstovima da hrabrimo naše poljoprivrednike o kojima ovisi ispostava hrane. Mi ih ne štitimo dovoljno, ne kupujemo njihove proizvode i ne marimo za njih. Ponekad ih na žalost neki od nas posprdno nazivamo seljacima ne želeći im odati potrebnu čast i hvalu. Sada ih ohrabrimo u ovim trenucima i recimo im: Hvala! Stara izreka koja glasi: u muci se poznaju hajduci zbilja vrijedi i danas. Muka i odricanje koje smo spremni primiti ovu korizmu neka nam pozornost skrenu na Isusa Krista koji je za sve nas patio i žrtvovao samoga sebe. Neće nas sebičnost spasiti od koronavirusa niti će svijet spasiti bogati i slavni ljudi. Svijet će u ovom trenutku spasiti jedino žrtva i odricanje svih ljudi. Blaženi Ivan Merz najbolje je to očitovao riječima: Život nije uživanje, nego žrtva.