Iz tiska izlazi „Bonaca sna“ Ljubice Rogulj

[adrotate group="1"]

Ovih dana iz tiska izlazi prva samostalna zbirka pjesama poznate splitske pjesnikinje Ljubice Rogulj. Donosimo tekst kojega je Anto Pranjkić napisao u formi Predgovora za ovu zbirku.

„Kao pjesnikinja nemirna i senzibilna južnjakinja,  Ljubica Rogulj prolazi kroz pjesnički život s dušom na dlanu i srcem na jeziku. Rođena je vizionarka, koja  se stalno koleba između svojih prirođenih dionizijskih sklonosti i naučenih životnih vrlina. Lagana vedra pjesma okno je njezine duše, a horizontalno-simbolična naracija izvorni izričaj bujne maštovitosti. Romantičarka  i idealistkinja, često dionizijski svijet doživljava da bi  se na mahove, i zbog toga, nad samom sobom i svojom  opojnosti čudila, nešto mijenjala i opet iznova plovila  u svom pjesničkom svijetu dopuštajući muzama da veslima daju smjer plovidbi.

Doista je širok raspon autoričinih epskih, lirskih,  pa i pripovjedačkih vizija i ilustracija, tema i motiva u njezinu ukoričenom prvijencu, zbirci pjesama „Bonaca  sna“, a opet svaka njezina „priča“ tako autentično izvire iz njezina čina stvaranja i povijesnih stradanja, iz fikcije  i zbilje, pa se tako spontano uključuje u njezin poetski  magični svijet.

No, ipak, koliko god joj imaginacija bila dominantna,  autoričin bijeg u svoj svijet nije toliko ustupak mašti,  koliko pjesnički način izražavanja. Taj stil hrabro zalazi  u zbilju i kruta pitanja stvarnosti. Hvata se u koštac s  etičkim i sudbinskim problemima. U zbilji je tražila  realnost, a kroz otvaranja teme o krutosti pitanja vraćala  je stvarnosti zbilju. Stoga se njezine vizije pretvaraju u  žitku alegoriju i simboličnu poruku. Nije to uvijek često  i jasno, ali je u njezinoj transpoziciji ilustrativno. Na taj način, i u izravnim dodirima s egzistencijalnom trpkosti  i sudbinskim pitanjima, Ljubičina romantika s vremena  na vrijeme prelazi u tihu refleksiju. To se posebno osjeća  u autoričinim razmišljanjima o životu.

Nakon čuvstvenih erupcija nešto dubinsko se  u autoričinom izrazu budi i s nemirom progovara. Tu do izražaja dolaze vedri dionizijski zvukovi prirodnih  ljepota, s apolitičnim pričama i nacionalno-ljudskim  ohrabrenjima s refleksivnim mističnim izrazima.  Autorica je zanimljiva i sa svojim varijacijama te čestim  opozicijama koje se unatoč svemu nikad do kraja ne isključuju.

Nema dvojbe, svjesna je pjesnikinja Rogulj, svojih nutarnjih suprotnosti, ljudske dihotomije i životnih antagonizama. Uz vedru poeziju i alegorijske vizije, peane, ditirambe i ode ima u njezinoj poeziji  dubinskih zahvata i životnih nemira. No, unatoč svemu, njezina je poezija, od pjesme do pjesme, više-manje od stiha do stiha, ozbiljno poetična i nudi stihove kao objekte dugotrajnih razmišljanja. Nudi mogućnost dubljega zahvaćanja u tajne ljudskoga života. U svakom slučaju, zbirka pjesama Bonaca sna autorice Ljubice Rogulj svojevrsno je osvježenje na čitalačkoj sceni naše domovine i mnogima može ponuditi odgovore na životna pitanja.“