Iz tiska u nakladi “Kerigma-Pia” izašla nova knjiga “Uzgajivači obmana”Ante Šarca

Naša nakladnička kuća “Kerigma-Pia” protkečloga je tjedna objavila zbirku eseja Ante Šarca. Recenziju za ovo djelo napisao je poznati hrvatski novinar i književnik Mate Kovačević. Uz informaciju o izlasku knjige donosimo i Kovačevićevu recenziju u cjelosti

USKLAĐENOST UMA I UKUSA

Piše: Mate KOVAČEVIĆ

Neobična knjiga Ante Šarca, koji kao promatrač događaja nije nezainteresiran zasudbinu sredine u kojoj živi, države u kojoj se budi i naroda kojem pripada.Šarčeva knjiga nije samo žanrovska neobičnost, koja u sebi sadrži nizautobiografskih elemenata, posebno onih iz ranih godina. Te minijaturne proze imajudobru pripovjedačku podlogu, a i kompozicijski su relativno dobro sklopljene. Neslove samo kao niz suhoparnih podataka.

Odišu sentimentom, sjećanjem na mladost, anegdotalno ispričanu, mogle su, da ih se Šarac ranije sjetio, imati i bolju sudbinu. Tu sklonost anegdoti Šarac je doduše očitovao već u svojim ranijim knjigama, nu za razliku od pripovjedne forme, one su bistro uglavljene u njegove aforizme i mudrosnice.

Kao promatrač ima iznimno oštro oko i istančan ukus za pojedine teme iz dnevno-političkoga života. Iskustvo, oko i ukus, a valjda i onaj neraspoznatljivi diokolektivnoga nasljeđa što ga još od djetinjstva nesvjesno primamo, znatnim sudijelom oblikovali Šarčevu inteligentnu, sažetu, suvislu i medijsku vrlo učinkovituporuku iz koje probija mudrost životnoga iskustva.

Dulje Šarčeve opaske nisu samo solidno misaono strukturirani komentari, nego su ijezično adekvatno oblikovani. Kad ih konzumira potrošač informativnoga svakodnevlja „mine ga želja“ za vremenom kad su hrvatske novine, osim sadržajnosti krasila ugledna stilistička pera. Također iznenađuje i Šarčeva intelektualna širina, argumentacija i poznavanje problema koji nije uže vezan uz njegovu profesionalnu struku.Tako će suvereno, strasno, ali ne i pretjerano komentirati jezične stranputicehrvatskoga jezikoslovlja, ali i lakoću kojom hrvatski političar svako malo poteže za olovkom kako bi potpisao kakav sporazum, koji se uglavnom pokaže lošim za hrvatsku stranu.

Srdi se opet s razlogom na one koji javno produbljuju podjele u hrvatskom društvupa u svojim opaskama, premda uljuđen, probije i pokoji cinizam.

Šarac je zabrinut i općim relativizmom prema komunističkim žrtvama u poraću paunatoč bešćutnoj šutnji sljednika bivše Partije upravo njih poziva da se zauzmu zaistraživanje prikrivene istine.

Žanrovsku šarolikost svoje knjige Šarac je upotpunio nizom svojih aforizama, a ovdjenavodim meni posebno, a i svima nama vrlo znakovit „Najskuplje plaćamo oneračune koje sami sebi ispostavljamo!“ Opsežnije aforizme moglo bi se, zbog njihove nedovoljne sažetosti nazvati mudrosnicama jer one mogu obuhvaćati i sažetost i njezin proširak. Upravo onako kako nas Šarac obogaćuje mudrom porukom, koja uvijek ne mora biti niti može sažeto izrečena.

Šarčevi tekstovi sabrani u ovoj knjizi reakcija su mudraca na sve veću ispraznostjavnika. Oblikovani pak u zgodnu anegdotu, aforizam i mudrosnicu otkrivaju čovjeka koji umije svojim šilom dobro, ne samo promisliti, nego i izbrusiti svaku riječ. Upravo onoliko koliko je i potrebno da reagira na događaj te da ta reakcija bude što šire primljena.

Po mjeri usklađena uma i ukusa!