Hrvatski ban Ivan Mažuranić

[adrotate group="1"]

Piše: Marko LESKOVAR

Ivan Mažuranić, rođen je u Novom Vinodolskom ( 1814. ) u bogatoj obitelji. Otac mu je bio Ivan Mažuranić Petrov a majka Marija ( rođ. Ivić ). Bio je hrvatski domoljub, pjesnik, prevoditelj, poliglota i političar. Prezime Mažuranić, spominjalo se još na početku 16. stoljeća. Pučku školu, završio je ( 1827. ) u Novom Vinodolskom. Klasičnu gimnaziju, završio je u Rijeci ( 1833.). Učio je njemački, talijanski, mađarski, francuski, engleski, te mnogo slavenskih jezika. Pravo i filozofiju, studirao je u Zagrebu. Pravo je studirao na kraljevskoj akademiji. Međutim, studirao je i u mjestima na području Mađarske. Ubrzo je radio kao odvjetnički pripravnik, te gimnazijski učitelj u Zagrebu. Svoj odvjetnički ured, otvorio je ( 1840. ) u Karlovcu. Bio je u braku sa Aleksandrom Demeter, sestrom poznatog hrvatskog pjesnika Dimitrija Demetera. Sudjelovao je i u izdanju hrvatsko – njemačkog rječnika ( 1842.) . Upečatljivo je obilježio vrijeme hrvatskog narodnog preporoda. Mažuranić je i nevjerojatnom harmoničnošću nadopunio 14. i 15. pjevanje Gundulićevog Osmana. Kad ga se čita, čitač može steći dojam kao da ga je pisao sam Gundulić ! Poznato je i njegovo briljantno književno djelo “ Smrt Smail – age Čengića “ koje je prevedeno na mnoge jezike, čak i na armenski ! Hrvatski ban Josip Jelačić, pozvao ga je ( 1848. ) u bansko vijeće. Postao je i zamjenik generalnog prokuratora ( 1850. ) i državni nadodvjetnik, predsjednik dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju, te predsjednik dvorske kancelarije. Iz Beča je ( 1850. ) imenovan čak zamjenikom državnog tužitelja za Hrvatsku i Slavoniju, te je ( 1854. ) postao državni tužitelj. Od ( 1861. ) bio je i na službi u Hrvatskome saboru. Predsjednik tadašnje “ Matice ilirske “ bio je četrnaest godina ( 1858. – 1872. ) . Izabran je i za predsjednika Hrvatskoga sabora ( 1872. ) . Dodijeljen mu je “ Red željezne krune I. razreda “ te je bio počasni građanin Zagreba, Rijeke, Varaždina, Karlovca, Koprivnice i Bjelovara. Nama Hrvatima je poznato, da njegov ozbiljan, intelektualni i “ banski lik “ krasi našu novčanicu od sto kuna. Hrvatski ban, bio je od ( 1873. -1880.) .

Velika želja mu je bila, da se Vojna krajina što prije priključi banskoj Hrvatskoj. Zalagao se i za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Umirovio ga je Austro – ugarski car Franjo Josip. Donio je mnoge kvalitetne reforme, te bi se možda mogao nazvati ocem modernizirane Hrvatske. Potkraj života, bavio se čak matematikom i astronomijom. Njegova spomen – ploča, nalazi se u Jurjevskoj ulici u Zagrebu, gdje je i živio. Umro je u Zagrebu ( 1890. ) te je pokopan uz visoke počasti, na Mirogoju u arkadi.