Hrvatska pragmatička sankcija kao jedna od izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske

[adrotate group="1"]

Držeći da Hrvatska u zajednici ima svoju državnu samostalnost i da je s Ugarskom vezana jedino osobom kralja, hrvatski su staleži i redovi tu Odluku doživjeli kao prigodu i mogućnost da se slobodnom odlukom i u skladu s državnim pravom samostalno opredijele za izbor kralja.

Piše: Veronika PEIĆ

Na današnji dan, 11. ožujka 1712. godine Hrvatski sabor izglasao je članak VII. poznatiji kao Hrvatska pragmatička sankcija kojom je Habsburškoj monarhiji priznato pravo nasljeđivanja hrvatsko-ugarskog kraljevskog prijestolja i ženskoj lozi dinastije Habsburgovaca.

Naime, za vrijeme Habsburgovaca Hrvatska i Ugarska prema uređenju bile su nasljedne monarhije. Hrvatski i ugarski staleži imali su pravo preelekcije – tj. dinastija je imala pravo nasljeđivanja, ali su staleži obiju kraljevina imali pravo birati kralja između preostalih članova dinastije. Dotad je pravo na prijestolje imao je samo muški član habsburške obitelji, a kako tadašnji car i kralj Karlo nije imao muških nasljednika, štoviše nije ni bio oženjen, hrvatski su staleži i redovi, između ostaloga, potaknuli pitanje nasljedstva. Zapravo je tom povijesnom odlukom Hrvatski sabor zadržao stanovit otpor prema stalnim pretenzijama mađarskog plemstva u reduciranju hrvatskih municipalnih prava i nametanju mađarske prevlasti unutar hrvatsko-ugarske zajednice. Držeći da Hrvatska u zajednici ima svoju državnu samostalnost i da je s Ugarskom vezana jedino osobom kralja, hrvatski su staleži i redovi tu Odluku doživjeli kao prigodu i mogućnost da se slobodnom odlukom i u skladu s državnim pravom samostalno opredijele za izbor kralja.

Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je 19. travnja 1713. donio Pragmatičku sankciju i za sve zemlje Habsburške Monarhije, te tako nehotice osigurao nasljedstvo i svojoj kćeri Mariji Tereziji koja je rođena nakon donošenja Hrvatske pragmatičke sankcije 1717. godine.

Ove odluke Hrvatskog sabora o Pragmatičkoj sankciji iz 1712. godine nisu samo poboljšale položaj Hrvatske u tadašnjoj zajednici, već su postale jedan od povijesnih temelja na kojima je danas stvorena hrvatska država četvrt tisućljeća kasnije. Dapače, samostalna i suverena Odluka o pragmatičkoj sankciji iz 1712. godine navedena je i u današnjem Ustavu Republike Hrvatske kao jedna od izvorišnih osnova povijesnog prava hrvatskog naroda na punu državnu suverenost.