Henri Rousseau – samouki slikar svjetskoga glasa

Piše: Ivan VRLJIĆ

Najveći samouki slikar, čovjek ispred svoga vremena čije ime blješti razinom globalne umjetničke dimenzije jeste Henri Rousseau. Upravo sintagmu nedodirljivosti priznao mu je nekoć najveći slikar današnjice Pablo Picasso vidjevši u njemu više no što su drugi slikari onoga časa mogli vidjeti i predvidjeti. Francuski slikar Henri Rousseau rođen je na današnji dan 21. svibnja davne 1844. u francuskome gradu Lavalu. Bio je samouki umjetnik, naivac, prepoznat i ovjenčan slavom poput svih slikara tek poslije svoje smrti. Po zanimanju je bio carinik i taj ga nadimak prati i u doba pojačanog bavljenja slikarstvom, nakon odlaska u prinudnu mirovinu. Roditelji su mu pripremali karijeru odvjetnika koju je on srećom nakon prve parnice zgodno izbjegavao, bježao  glavom bez obzira prvo u vojsku a zatim je radio državne poslove.  Djelovao je u razdoblju postimpresionizma, slijedom velikih i slavnih slikara poput Vicenta Van Gogha, Henrija Toulousa -Lautreca i ostalih važnih protagonista u slikarstvu. Kada bi slikao Henri Rousseau bi slikao najprije jednom bojom i njenim nijansama. Zatim bi krenuo na drugu boju tankim premazom. Na svakoj slici bi vremenski radio značajno mnogo.  Za slikanje je zbog financijskih ograničenja koristio boje slabijeg kvaliteta i slike su mu ponekad bile podložne urušavanju i raspadanju.   Umjetnički i slikarski izražaj mu je jedinstven  i u cjelokupnom likovnome razdoblju nikad dostignut mu izraz slijedi reperkusije drugačijega smjera u slikarstvu. Možemo ga smatrati naivnim slikarom, ali je stilski bivao pretečom avangardne umjetnosti u cijelosti.   Njegove najpoznatije slike sadrže prizore iz džungle iako u njoj nikad nije bio ali je vjerujemo crpio inspiraciju iz maštovitosti i bogatstva egzotike bilja.  Inspiracije je dobivao iz ilustracija te iz botaničkog vrta u Parizu. Znamenita djela su mu Usnuli Ciganin, Tigar u tropskoj oluji, Gladni lav se baca na antilopu, Dječak na stijenama, Krotitelj zmija. Retrospektivna izložba Rusovih slika prikazana je  1911. godine na Salonu nezavisnih u Parizu. Njegove slike su prikazane i na izložbi  Plavoga jahača.  Prvotno je izlagao s neafirmiranim slikarima, potom s fovistima s kojima je dijelio isti način prikazivanja i korištenja čiste boje.  Većina umjetnika su ga za života ismijavala i slikarski mu izražaj smatrali nedoraslim i dječjim.   Umro je 2. rujna 1910. u Parizu. Na sprovodu mu je bilo svega 7 prijatelja. Tek je stvaralaštvo Henrija Rousseaua rehabilitirano posredstvom njemačko-francuskoga kritičara Wilhelma Uhdea i on je otkrio njegovu pravu vrijednost i objavio o potonjem slikaru kompletnu monografiju ( Henri Rousseau, 1911.).