Franz Kafka – suvremeni egzil ili besmisao književnosti

Piše: Ivan VRLJIĆ

O Franzu Kafki, češko-židovskom književniku mnogo je toga rečeno kroz pisanu riječ, kudikamo više od bilo koga drugoga autora. Kafkanizam je rezultat progresivne misli u književnosti, svojevrsni obrat egzistencijalističke dvojbe i suvremenog egzila ili bijega u besmisao života.  Franz Kafka potekao je od imućne židovske obitelji. Često je bio šikaniran od vlastitog oca kojega je resio rigidni temperament sklon bešćutnošću karaktera i despotskim načinom ophođenja. Kafkina djela i opus prikazuju sivu i banalnu svakodnevicu , likove protkane senzibilnošću i nedostatkom samopouzdanja i životnoga poriva. Cjelokupni opus Kafkina stvaralaštva možemo podijeliti u nekoliko vrsta (romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici) a svoj puni domet Kafka je ostvario u proznom dijelu. Franz Kafka rodio je se 3. srpnja 1883. godine u židovskoj obitelji u Pragu, tadašnjoj Austro- Ugarskoj. Obitelj je govorila njemački a sam Kafka bio je vrstan poliglot. Nakon završetka školovanja studirao je pravo i radio neko vrijeme kao činovnik. Radi opsega posla nikad se nije dovoljno mogao posvetiti pisanju djela što ga je činilo depresivnim i neurotičnim.  Kafka je prije svega bio plodan pisac kratkih priča i pripovijetki.  Prva izdana djela Kafka je objavio 1908. godine i to osam priča u izdanju časopisa Hyperion sakupljenom pod metafizičkim naslovom Razmišljanje. Najbolje ostvarenje pripovijetku Preobražaj Kafka je napisao 1912. godine u duhu magijskoga realizma. Pripovijetka je objelodanjena 1915. godine u Leipzigu. Alijenacija koja je obilježila čitavo 20. stoljeće konačni spiritualni modens vivendi ostvarila je u ovoj pripovijetci. Tijekom 1914. godine Kafka radi na romanu Proces , najutjecajnijem romanu s početka 20. stoljeća. Književni kritičari često se libe reći da je roman Dvorac Kafkino tematski i estetski nepresušno književno djelo i vrhunac Kafkina stvaralaštva. No s obzirom na ekranizaciju djela i vidan kulturni utjecaj to je zasigurno bio roman Proces.  S opskurnom tematikom zločina, bizarnih svakodnevnih situacija Kafka nastoji unijeti opću uznemirenost i zgražanje, nipošto empatičnu ushićenost gomile. Mnogi kritičari na sav glas hvalili su Kafkina djela i književnu osobnost toga židovskoga pisca. Epiteti poput Dante 20. stoljeća dugo vremena su odzvanjali književnim kuloarima. Ruski pisac Vladimir Nabokov, autor Lolite smatrao ga je najboljim piscem 20. stoljeća. Krucijalan izražaj Kafkina stremljenja u književnosti uvijek na razini konflikta: otac – sin, smrt – život,  bijeda – bogatstvo. Beznađe i apsurd koji se pojavljuju u njegovim djelima čine ga nastavljačem egzistencijalizma i modernizma u književnosti. Modernistički žanr eksponencijalno je oblikovan ekspresionističkim crtama , osobito u karakterizaciji likova. Franz Kafka umro je 3. lipnja 1924. godine u Kierlinfu , sanatoriju blizu Beča.. Iako je bio klasični hipohondar, tuberkuloza grkljana je uništila njegovo ionako krhko zdravlje. Djelom zbog pogrešne dijagnostike i tretmana Kafka je patio na bolesničkoj postelji. Niti je mogao jesti niti piti. Tijelo mu je preneseno natrag u rodni Prag 11. lipnja 1924. godine. Ekspertizu njegova stvaralaštva izreći ćemo u njegovom vlastitom citatu : ,,Patnja je pozitivni element u ovom svijetu, zapravo to je jedina veza između ovoga svijeta i optimizma.”’