Đuro Gračanin

[adrotate group="1"]

Piše: Marko LESKOVAR

Đuro Gračanin , rođen je ( 1899 . ) u Gackom  , na području Bosne i Hercegovine . Mjestašce je pripadalo nevesinjskoj župi Uznesenja BDM . Potjecao je iz činovničke obitelji , sa sedmero braće . U rodnom mjestu je završio osnovnu školu . Trgovačku akademiju , završio je ( 1920 . ) u Sarajevu , za vrijeme kraljevine SHS  i “ masonske lože “ koja je rovarila protiv katoličke Crkve . Studij prava i izvozne trgovine , završio je u Parizu . Sam  Ivan Merz , kasnije doktor  pa blaženik  , upoznao se sa Đurom u Parizu , koji je kasnije pisao o njemu , što je ( 1933 . ) i objavljeno u Sarajevu . Dvoje “ hrvatske braće “ našli su se zajedno u tuđini . Tu je upisao i studij filozofije , na Katoličkom institutu , te je doktorirao sa tezom “ la personalite morale d apres Kant “ .

Francuski katolički filozof Jacques Maritaine , napisao mu je predgovor . Teologiju je ovdje studirao četiri godine ( 1925 . – 1929 . ) te je teologiju i doktorirao . Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu , doktorirao je disertacijom o poznatom Bergsonu “ Moderni filozof – branitelj kršćanstva “ . Bilo je to vrijeme pape Pia XI .  i poznate “ Katoličke akcije “ te većeg angažmana mladih laika u Crkvi .  Kasnije je na istome fakultetu i predavao kao vrlo vrijedan profesor . Na području Bosne , jedno vrijeme , predavao je i u sarajevskoj franjevačkoj bogosloviji . Na ženskoj gimnaziji , radio je kao kateheta . U isto vrijeme , bio je prefekt u Hrvatskom kulturnom društvu “ Napredak “ .  Bio je i veliki mislilac , čovjek svestranog , pozitivnog angažmana ,  pisac , prevoditelj , čak izrazito plodan filozofski pisac , te doktor filozofije i teologije ! Za svećenika je zaređen ( primivši sakramenat sv . reda ) ( 1929 . ) . Bio je  svećenik Vrhbosanske nadbiskupije . Znao je nastupiti apologetski , razvijati neotomistički personalizam , te istaknuti vrijednost  vjere . Bio je duboko svjestan važnosti da se čovjek otvori Bogu , poznavao je važnost socijalnih područja . Tako je nastupio i kao predavač na Narodnom sveučilištu u Sarajevu . Predavao je na fakultetu , bio je sveučilišni profesor , dekan fakulteta , prevoditelj i suradnik za više poznatih katoličkih časopisa . Pisao je za “ Vrelo života “ “ Franjevački vjesnik “ Duhovni život “ “ Bogoslovska smotra “ “ Vrhbosna “  itd … Njegova su djela “ Vjerodostojnost objavljene religije “ “ Temelji govorništva “ “ Verbum Dei vivi “ “ Crkva Kristova “ i mnoga druga . Njegova je i zasluga , hrvatski prijevod djela  od Ušeničnika “ Filozofija života “ .  U nekim njegovim idejama , mogu se iščitati  neki elementi koji će biti prisutni kasnije na II . vatikanskom saboru . Svjestan mnogih duhovnih stvarnosti , znao je “ duhovno područje “ približiti mladom čovjeku .  Obilježavala ga je jednostavnost , bogoljubnost i čovjekoljublje , iako je bio nesvakidašnje obrazovana osoba .  Umro je ( 1973 . ) u Zagrebu .