Dr. sc. M. Liliane Lukač Stier: Nezamjenjiva je uloga Crkve u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta Hrvata u Argentini

Prof. dr. sc. Maria Liliane Lukač Stier intelektualka je svjetskoga glasa. Rođena i školovana u argentinskom Buenos Airesu od roditelja Hrvata. Umirovljena je profesorica političke antropologije na Sveučilištu Pontificia Universidad catolica Argentina. Osoba je koja oduševljava svojom jednostavnošću i skromnošću i susret s njom neizmjerno je bogatstvo.  Prof. Lukač Stier predstavlja ono neprocjenjivo blago hrvatskoga naroda koje živi i radi u iseljeništvu.

Razgovarala: Ana KUNŠTRAK

Prof. Lukač Stier, prva ste Hrvatica i treća žena koja je članica Papinske akademije svetoga Tome Akvinskoga. To je izuzetna čast. Kako ste to postigli?

-Oduvijek sam radila na Sveučilištu i surađivala s institucijama koja se zalažu za proučavanje filozofije svetoga Tome Akvinskoga. Organizirali smo susrete na koje su dolazili intelektualci iz Rima, Amsterdama, ali i drugih gradova i institucija gdje se proučava filozofija sv. Tome. Papinska akademija priznala je moj rad te mi 1995. godine  u Rimu uručila diplomu i imenovala me članicom Akademije. Iako sam uložila mnogo vremena u proučavanje filozofije sv. Tome, bila sam oduševljena. I danas obrađujem teme koje govore kako i na koji način filozofija sv. Tome odgovara na probleme današnjice.

Profesorica ste filozofije i antropologije. Koje kolegije ste predavali na Sveučilištu u Buenos Airesu i koliko je staro to Sveučilište?

-Sveučilište je staro 90 godina. Pune 44 godine radila sam kao redovita profesorica, a danas kao umirovljena i dalje surađujem s njima. Surađujem na istraživanjima  oko političke filozofije  Thomasa Hobbesa iz 17. stoljeća.

Koliko Hrvata se upisuje na Katoličko sveučilište u Buenos Airesu?

-Danas ima oko 50-tak potomaka Hrvata koji studiraju na tom Sveučilištu.

Boravili ste u Zagrebu te na Hrvatskom katoličkom sveučilištu održali predavanje -Raskid s klasičnom filozofijom pomoću semantičke revolucije. Željeli ste pokazati namjeru Hobbesa da predstavi novi filozofski model kako bi nadišao Aristotelovu i skolastičku filozofiju. Hobbes to ostvaruje korištenjem klasičnih pojmova, no, mijenjajući njihovo značenje. Može se reći da Hobbes provodi vlastitu semantičku revoluciju. Istražuje pojmove: natura, ars i ratio. Radi se i o novim odnosima među državama. Je li globalizacija neprijatelj suvereniteta države?

-Ako mislimo na Hobbesovu filozofiju 17. stoljeća bila bi. Naime,  mogući razlog izlaska Velike Britanije iz Europske unije jest i taj da su se Britanci poveli Hobbesovim učenjem da se vlast ne može dijeliti te da je suverenitet države važniji od svake globalizacije. Prema Hobbesu globalizacija nije moguća. On je tada razmišljao kako postići mir u Engleskoj i smatrao kako su nacija prema naciji, ili kraljevstvo prema drugom kraljevstvu uvijek u suprotnosti  – u nekoj vrsti rata. Njegov način razmišljanja treba promatrati iz okolnosti 17. stoljeća. Što se Hrvatske tiče, mislim da treba promijeniti način razmišljanja. Nije sve što nam globalizacija donosi dobro i poželjno za ostvarivanje suverenosti države. Mislim kako je potrebno postići dogovor među narodima kako bi se ostvario mir na Zemlji. Tome bi globalizacija trebala težiti. O tome je progovorio papa Franjo u enciklici „Laudato si“. Pokazuje kako bi globalizacija trebala poboljašati život čovjeka na Zemlji, spriječiti revolucije i ratove. Trebamo promišljati: što podrazumijevamo pod pojmom globalizacije i što se događa danas?  Vidimo da ekonomski globalni kapitalistički  model koji djeluje ne donosi dobro čovjeku, niti čovječanstvu, pa niti državi. Trebala bi se dogoditi globalizacija i na području kulture, ljudskih prava, zaštite okoliša i dobrote. Suverenitet se neće izgubiti budu li svi politički akteri imali ista prava.

Profesorise Lukač Stier, kako vidite političku situaciju u Hrvatskoj?

-Pratim što se događa u Lijepoj Našoj. Mislim da treba riješiti problem korupcije i nepotizma kako bi se ostvario bolji životni standard građana.  Korupcije ima posvuda, u Argentini je i raširenija no u Hrvatskoj. Međutim, ne treba to uspoređivati. Treba očistiti institucije od korupcije i nepotizma. Korumpirane osobe štete hrvatskoj državi. Brine me što mladi napuštaju Hrvatsku i potrazi za boljim životom. Moj sin  došao je u domovinu kako bi ovdje ostao sa cijelom obitelji. Ne bih voljela da moji unuci odlaze tražiti posao izvan Hrvatske.

Rođeni ste i odrasli u Argentini. Roditelji su vam Hrvati. Kako je bilo odrastati u toj zemlji i očuvati svoj nacionalni i vjerski identitet?

-Moji su roditelji 1948. godine stigli u Argentinu, u Buenos Aires. Nisu govorili španjolski pa sam ja, rođena 1949. s njima razgovarala na hrvatskome jeziku. Uglavnom su se i družili s Hrvatima koji su živjeli u sličnim okolnostima. Tek polaskom u školu, naučila sam španjolski jezik. Jezik je važan. Udala sam se za Hrvata. Kod kuće govorili smo hrvatskim jezikom i to prenijeli na našu djecu. Čuvali smo i naše hrvatske običaje. Sjećam se…. Zgodno je bilo…. Moja otac poželio bi za Božić jesti sarmu…na plus 40 stupnjeva… Majka bi je napravila, kao i naše tradicionalne kolače, a otac bi pozvao sunarodnjake Hrvate, obično samce na ručak. To smo prenije na našu djecu, a oni na svoju. Odlazili bismo i na svete mise koje su se služile na hrvatskome jeziku. U vrijeme moga odrastanja nisu postojale škole hrvatskoga jezika u Argentini. Danas je lakše: postoje škole, djeca odlaze tamo, uče hrvatski jezik i druže se s Hrvatima.

Koliko je brojna hrvatska zajednica u Argentini?

-Uzimajući drugu i treću generaciju Hrvata u Argentini živi oko 300 000 Hrvata i njihovih potomaka. Uglavnom se okupljaju oko Crkve i centara koji je ona osnovala, a uglavnom ih vode franjevci. Oni se trude, redovito služe mise na hrvatskome jeziku, uče djecu i mlade, pripremaju ih za sakramente, prikazuju im filmove o njihovoj domovini.  Aktivne su mnogobrojne kkulturno-umjetničke društva, folklorne skupine, a svoje duhovno i kulturno središte Hrvati pronalaze u katoličkim centrima „Sveti Leopold Bogdan mandić“ i „Sveti Nikola Tavelić“. To je važno, posebice za djecu iz mješovitih brakova koja doma ne nauče govoriti hrvatskim jezikom. Velika je uloga Katoličke Crkve u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta Hrvata u Argentini.

Hrvati su se u Argentinu u većem broju počeli doseljavati poslije 1848., a taj se broj povećavao sve do 1918. Valja spomenuti da su Hrvati pojedinačno  na ovo područje počeli dolaziti već od sredine 18. stoljeća. Prvi sigurni povijesni podaci postoje za hrvatskog isusovca Nikolu Plantića, rođenog  u Zagrebu 1720., koji je na područje tadašnje Argentine došao godine 1748. Uz druge službe, koje je ovdje obavljao, bio je profesor logike na Isusovačkom sveučilištu u Cordobi, gradu 700 km udaljenom  od Buenos Airesa, a prije izgona isusovaca iz Južne Amerike 1768., bio je neko vrijeme i rektor Colegio Nacional u Buenos Airesu.

Osobno poznajete današnjeg papu Franju. Kakav je kao osoba?

Uvijek je bio poseban, povezan s onima koji trpe. I kao isusovac, kao kardinal i danas kao papa govorio je i činio isto i tražio od nas katolika da slijedimo njegov put: da se s ljubavlju odnosimo prema bližnjima, posebice onima koji žive u bijedi, bilo materijalnoj ili duhovnoj. Još kao kardinal u Argentini zalagao se za ekumenizam, a to čini i danas kao papa. Argentinski Hrvati bijahu oduševljeni njegovim izborom za papu.