Branka Vikić-Belančić:Žena koja je zadužila hrvatsku arheologiju

[adrotate group="1"]

Na današnji dan(26. siječnja), prije točno 16 godina (2005.) u vječnost se preselila prof. dr. Branka Vikić-Belančić. No, njena otkrića i znanstveni doprinos u arheologiji su toliko značajni da ju kompetentni ljudi svrstavaju među najznačajnije hrvatske znanstvenike 20. stoljeća i jedno od ključnih imena hrvatske arheologije.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Prije nekoliko dana ovozemaljski život dovršila je prof. dr. sc. Olga Carević, zaslužna znanstvenica, koja je ostavila trag svojim znanstvenim radovima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu. Tiha, nenametljiva, jaka i čvrsta kad treba, pravična i odgovorna, kao lahor u nevoljama i kao poticaj u razvitku plijenila je pozornost svime što je radila, a najviše svojom plemenitošću u vremenima kada je biti plemenit bilo izrazito teško.

Trebale bi nam godine da bismo spomenuli brojne znanstvenice koje su svojim radom i rezultatima pronosile znanstvene ideje i dolazile do argumenata, do svojevrsne istine i otkrića.

Na današnji dan(26. siječnja), prije točno 16 godina (2005.) u vječnost se preselila prof. dr. Branka Vikić-Belančić. No, njena otkrića i znanstveni doprinos u arheologiji su toliko značajni da ju kompetentni ljudi svrstavaju među najznačajnije hrvatske znanstvenike 20. stoljeća i jedno od ključnih imena hrvatske arheologije.

Hrvatska arheologija Branka Vikić Belančić rodila se 4. siječnja 1922. godine u uglednoj obitelji poznatog svjetskog znanstvenika iz područja rudarstva prof. dr. Nikole Belančića, koji je obnašao i vrlo visoke dužnosti u znanosti i politici svojega vremena. Kasnije se udala za prof. dr. Slavka Vikića, uglednog liječnika i znanstvenika te rodila kćer liječnicu dr. Srnku i sina prof. dr. Dražena, koji je također postao ugledni znanstvenik i društveno-kulturni djelatnik. 

Povijest umjetnosti i arheologiju gospođa Branka je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala 1967. Od 1947. do 1983. radila je u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Proučavala je rimsku urbanizaciju u Panoniji, poglavito antička naselja u sjevernoj Hrvatskoj, rimsku keramičarsku proizvodnju i trgovinu, grčke vaze, rimski Limes u Podunavlju i pojavu ranoga kršćanstva u kontinentalnoj Hrvatskoj. Bila je  suvoditeljica arheoloških iskapanja u Varaždinskim Toplicama, Ščitarjevu, Ludbregu, Zagrebu i Bartolovcu kraj Jalžabeta. Glavna djela: Starokršćanska lampica iz Zagreba (u časopisu: Peristil, 1954), Prilog istraživanju antičkih naselja i puteva u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (1969), Završna istraživanja kupališnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama (u časopisu: Vjesnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu, 1970., s M. Gorencom), Antičke svjetiljke u Arheološkom muzeju u Zagrebu (1976), Tipovi antičkih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (u knjizi: Arheološka is liječnika i znanstvenikatraživanja u zapadnoj Hrvatskoj, 1978), Aquae Iasae u antičko doba (1980), Grčke i južnoitalske vaze iz Arheološkoga muzeja u Zagrebu (s Valerijom Damevski, 2006), Corpus vasorum antiqvorum (s Valerijom Damevski i Alexandrom Kardianou-Michel, 2008).

Dobitnica je niza vrijednih nagrada, od kojih svakako treba izdvojiti Odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, kojim ju je za znanstveni rad 1998. godine odlikovao pokojni predsjednik RH dr. Franjo Tuđman te Nagradu za životno djelo „don Frane Bulić“ koje joj je 2000. goidine dodijelilo Hrvatsko  arheološko društvo za doprinos i rezultate u hrvatskoj arheologiji.

Kako bismo potkrijepili riječi ovoga teksta donosimo članak Ante Rendića –Miočevića „Trajno zadužila arheologiju“, koji je u obliku Sjećanja objavljen u Vjesniku, u subotu,  29. siječnja 2005. godine.