Alojzije Mišić

Piše: Marko LESKOVAR

Alojzije Mišić , izvorno Stjepan , rođen je u Bosanskoj Gradiški ( 1859 . ) . Otac mu se zvao Mate a majka Marta , rođena Cigić – Križanović , te je potjecala iz Hercegovine . Bilo je to vrijeme bana J. Jelačića , te Bachovog apsolutizma . Bosna je tada još bila pod turskom vlašću . Već ( 1870 . ) prijavio se u franjevce . Boravio je u Ivanjskoj ( 1870 . -1874 . ) . Novicijat je završio u Fojnici , gdje je i dobio redovničko ime Alojzije ( 1874 . ) . Na području Fojnice , položio je i franjevačke zavjete . Bio je bosanski franjevac , zatim franjevački provincijal , te Mostarsko – duvanjski biskup i Trebinjsko – mrkanjski upravitelj .  

Tadašnju filozofiju , studirao je u možda ne toliko poznatoj Gučoj gori ( 1876 . – 1878 . ) te teologiju u mađarskom Ostrogonu ( 1878 . – 1882 . ) . Svećenik je postao u spomenutome Ostrogonu ( 1882) . primivši drugi stupanj sv . reda . Bio je franjevački gvardijan , župnik , ravnatelj franjevačke gimnazije u poznatom Visokom od ( 1907 . )  i provincijal od ( 1909 . ) poznate , legendarne provincije “ Bosne Srebrene “ . Neki jednostavno ne mogu zamisliti Bosnu i Hercegovinu bez franjevaca . Službu gvardijana i župnika u Petrićevcu , imao je od ( 1891 . ) . Bio je i katehista  u Sarajevu , dok je službu kapelana , vršio jedno vrijeme u Banja Luci . Župnik u Bihaću , bio je od ( 1894 . ) . Ponovo je postao gvardijan ( 1903 . ) i kustos gvardijan , te župnik u Petričevcu . Za vrijeme pape Pia X . ( 1912 . ) imenovan je Mostarsko – duvanjskim biskupom . Za biskupa je zaređen , primivši treći stupanj sv . reda ( puninu sv . reda ) u “ vječnome gradu “ Rimu . Geslo koje se ne čuje svaki dan , bilo je upravo njegovo biskupsko geslo “ Milosrđem i ljubavlju , sve se pobjeđuje “ ( caritate et amore omnia vincuntur ) . Karlo Afan de Rivera , napravio je ( 1933 . ) njegov portret . Iz portreta se može lako iščitati težina koju je osjećao , gledajući probleme svojih vjernika i društva u cjelini ali i moralna čvrstina koju pastir treba imati . Uveo je “ numerus clausus “ za sjemeništarce u Travničkom sjemeništu . Napisao je oko 430 stranica svojih okružnica . Za vrijeme NDH , više je puta slao pisma nadbiskupu A . Stepincu ( danas hrvatski blaženik ) da intervenira , kako bi se zaštitili mirni katolici sa područja Bosne i Hercegovine . Tu su četnici , bez ikakvog straha Božjega , tražili gdje će imati prazan prostor za ubijanje i pljačkanje . Poznato je da se nadbiskup Stepinac više puta zalagao kod poglavnika A . Pavelića , da se zaštite ljudski životi , te prestanu ubijanja . Biskup Mišić , zalagao se i protiv nasilja nad tamošnjim pravoslavnim stanovništvom , te je pisao i samom talijanskom zapovjedništvu , koje se tada nalazilo u Mostaru . Pisao je i i biskupskoj konferenciji u Zagreb , kojoj je predsjedao  također A . Stepinac , ne bi li kako utjecala da se spase ljudski životi . Kao biskup i uzorni duhovni pastir , upečatljivo je obilježio vjerski život u tadašnjoj Hercegovini . Za vrijeme njegovog biskupstva , osnovano je i 14 župa . Vrijedan arhiv Biskupskog ordinarijata iz Mostara , zaplijenila je tadašnja komunistička vlast ( 1948 . ) želeći izbisati sve tragove na kojima bi se mogla vidjeti veličina i dobronamjernost Crkve . Tada je hladno uhićen i tadašnji Mostarski biskup dr . Petar Čule . Biskup A . Mišić , iako je imao preko 80 godina početkom II . svjetskog rata , bio je vrlo bistre glave , energičnog i svježeg duha , gorljiv i revan u svojoj službi za narod . Umro je u Mostaru ( 1942 . ) .  za vrijeme užasnih zbivanja istoga rata i pokopan na groblju Petrićevcu .