Koronakriza i negiranje zdravoga razuma

Piše: Ivan VRLJIĆ

U krizi uzrokovanoj koronavirusom ne zna se kraj ni početak. To je najezda s kojom znanost nema rezultate i s kojom svaki pojedinac vodi plemeniti boj u obliku samoizolacije i odricanja od društvenoga života. Na početku je to bilo ovako: svi su se smijali tom malenom virusu i smatrali ga sličnim gripi koju čovjek lako preboli. Prvi u regiji dokazao je to srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić smijući se sa svojim istomišljenicima na konferenciji za medije  na sam spomen toga glupog virusa. Dva tjedna poslije plazio je crvenoga lica, zapovjedio bezuvjetnu karantenu i na sam pravoslavni Uskrs uveo je najrigoroznije mjere nekretanja čak i među rodbinom tijekom čestitanja.

Francuski se igrač NBA-a Rudy Gobert također smijao virusu na konferenciji za medije i prekosutra dobio simptome opakoga virusa te pritom izolirao cijeli tim kolega igrača u karantenu. Čini mi se da ovaj virus najviše voli one koji mu se rugaju. Njih najteže udara. Nisam pristalica opće panike ni zatvaranja gospodarskih lanaca trgovine i veletrgovine, no ipak je riječ o održivosti zdravstvenoga sustava i radi njega su prvenstveno sve mjere i restrikcije uvedene. Zamislite da vam majka umire od posljedica koronavirusa i da doktori moraju birati između nje i uglađenoga gospodina tko će preživjeti i prvi biti prikačen na respirator. Najgore mi je čitati i komentirati pametnjakoviće koji su poklonici ludih teorija zavjere i nadobudne nadripisce svega i svačega koji podrivaju mjere izolacije i nekretanja govoreći da je riječ o ratu u kojem se samo koriste druga sredstva. U općem ludilu nikome ne odgovara nekretanje i zurenje u televizor ili, recimo, petstota partija bele. Nekima, kojima ovakav put borbe protiv virusa ne odgovara, savjetujem neka odu na Antarktiku i neka hodaju do mile volje. Čovjek je po prirodi biće zajednice i kulture, teško mu je živjeti bez drugih. To je sasvim razumljivo. Gospodarstvo samim tim obolijeva najviše i potrebne su mu mjere koje će donijeti očekivane rezultate za ekonomiju i stanovništvo koje je najviše pogođeno restrikcijama. Sve ono što je bilo sigurno jučer, danas više nije. Koronavirus je donio urušavanje sustava negdašnjih vrijednosti. Nije više bitno fotografirati se u Parizu pored Eiffelova tornja i donijeti cvijeće dragoj iz Nizozemske. Nije bitno fotografirati se sa zaručničkim prstenom u Jamajci ili Karibima s neodoljivim: She said YES. Bitno je ostati doma sa svojim obiteljima i pratiti virtualni svijet i vijesti koje su nekada i prenapuhane pesimizmom, no ipak su nam osnovna smjernica u ovim danima. Koronavirus je virus koji napada oholost nadobudnih ljudi. Napada ljudsku taštinu i u ovoj će krizi, vjerujem, isplivati dobri i loši ljudi. Oni koji nisu ni topli ni hladni neće se ni čuti. To su oni inertni kojima je sve svejedno, a takvih je nažalost najviše u okolini. Takvi su također opasni. Nemaju karakter, stav i osobnost. Jedino je bitno njihovo ja i zadovoljenje vlastitih potreba. Za ostalo ne brinu. Takve korona također voli napadati.